Bipolarni poremećaj je bolest velikih umjetnika: Ako se divite Betovenu, Merlin Monro, Van Damu, divite se i BOJANU TOMOVIĆU

Najveći Bojanovi hitovi nastajali su u plus fazi njegovog BP-a. Vjerovali ili ne, bipolarni poremećaj (BP) postao je sinonim za kreativnost, maštovitost, harizmu i Bogom dani talenat, pa se holivudski superstarovi više ne ustežu da kažu od čega boluju. To je potvrdila i nedavna studija, nazvana „Želim da budem bipolaran: novi fenomen”.

       O Bojanu Tomoviću, omiljenom crnogorskom pjevaču, uglavnom se sve zna. Na estradnoj sceni je zasjao 2004. godine, za kratko vrijeme izrastao i mega zvijezdu i miljenika publike širom eks jugoslovenskih prostora. Godinama je emotivnim pjesmama publiku pogađao direktno u srce, a onda je javno progovorio u stanju svoje duše, svome bipolarnom poremećaju, kojem će većina medija pristupiti senzacionalistički, ne razmišljajući da ovom mladom čovjeku, „jedu“ i dušu, i živce, i optimizam…

Deset potvrda

Bojan je, kako kaže, svjesno odlučio progovoriti o svojoj bolesti, otvorio je dušu na balkanskoj  vjetrometini, ne sluteći da će čak i jedan dio rodbine od njega okretati glavu, da će se jedan dio javnosti i estrade naslađivati njegovom problemu,

–           Nakon što sam javno priznao da imam dijagnozu bipolarni poremećaj F31.6, brzo ciklirajući, mnogi su mi rekli da sam završio sa karijerom. Kao gdje ću to priznati na Balkanu! A ja sam jednostavno samo želio da sa svojom publikom podijelim i ovaj trenutak. To je izašlo iz mene, iz moga srca i iz moje duše. Baš kao što su izlazile moje pjesme, a imam ih preko 50 – kaže Bojan, naglašavajući da bipolar nije izbor, nego bolest s kojom se živi i koja najčešće „napada“ preemotivne ljude i umjetničke duše.

Kažu da je najteža ljudska patnja, te da je bilo kojoj patnji teško svjedočiti. Bojan nije osoba  koju treba žaliti. Naprotiv! Priznaje, da jeste malo drugačiji od većine ljudi, a za to su „krivi“ kućni odgoj o čojstvu, plemenitosti i čestitosti, ali i njegova kao svila mekana duša. A takve ličnosti mnogo lakše postaju žrtve depresije – najvećeg tiranina savremenog svijeta.

Njemu su prije sedam godina dijagnosticirali bipolarni poremećaj. Tada se pretvorio u nešto i nekoga s čime se on teško mirio, a okolina, posebno rodbina bila zbunjena. Niko za tako nešto nije bio pripremljen.

–           Sjećam se da sam tada rekao psihijatru kako je neznalica, zaprijetio sam mu tužbom. Kasnije sam pribavio još deset mišljenja; svi su potvrdili da je u pitanju bipolarni poremećaj i to onaj komplikovaniji – tzv.  F31.6, brzo ciklirajući. Tada sam shvatio da moram da se suočim sa istinom i da  započnem liječenje”  – kazuje Bojan na početku razgovora za naš magazin.

Svjetlo na kraju tunela

Ukratko nam je opisao život sa BP-om; kada je u plus fazi sve mu je super, euforičan je, čak i previše, kreativan je, piše pjesme, nastupa, stalno putuje, snimi album i preko 20 spotova za nekoliko mjeseci, troši previše novca, može i smije bukvalno sve, ne spava noćima, svađam se i sa razlogom i bez razloga. A kada je minus, depresivna faza, bukvalno ne može da ustane iz kreveta, nije mu ni do čega, ništa nema smisla i samo razmišlja kako da sebi prekratite muke.

Tog trenutka kao da su mu odsjekli noge i pucali u srce, ali se brzo uspravio i krenuo da traži svjetlo na kraju tunela. Prihvato je da nosi svoje breme, ali i da bude neka vrsta psihoterapeuta za ljude koji imaju slične tegobe. Shvatio je da bipolar nije njegov izbor, već hormonski poremećaj mozga. Za nju kažu da je bolest umjetnika, kojih je pun Holivud. .

–           Meni su svi psihijatri rekli da se sa ovom bolešću živi. Upioredili su je sa dijabetesom, sa kojim se živi do duboke starosti, uz redovno uzimanje terapije. Ja, redovno uzimam psiho stabilizatore, oni me drže da budem u sredini. Uzimam antidepresive, da ne bi išao previše. I tako živim. Borim se… Najvažnije je da imam volje. Terapija je doživotna.

Na kraju pitanje da li je Bojan zaista bolestan, ili je riječ o preosjetljivom i do bola iskrenom čovjeku, zalutalom odvratno hladnim i toksičnim vremenima i ljudi bez srca i duše.

Psihijatri su rekli svoje, on to prihvatio. Živi „crno bijeli život po fazama. A šta ako potroši ili prehladi još više emocije? Tada Bojan neće imati više šta da nam poklanja, kao što je poklanjao do sada pjesme srca i duše. A samo želi da ga prihvatimo onakvog kakav jeste.Sažaljenje i samilost mu nisu potrebni!

Veliki emotivci

Bojanova priča je uveliko drugačija od mnogobrojnih bolnih i istinitih priča.

–           Mi bipolarci smo, zapravo, veliki emotivci i svaki manji stres na nas djeluje bolno, burno reagujemo, a jako teško  podnosimo stresne situacije.

–           Ne trpimo nepravdu, laž, prevare. A to je mene sve snašlo u etradnom svijetu…

 Okidač

Nakon euforije koja me je zatekla tokom 2004/5. godine nisam znao šta me snašlo… Radio sam utorak, srijedu, četvrtak, petak, subotu, nedjelju. To su bile ogromne kilometraže. Onda u ponedjeljak dođem kući, na kratko se odmorim i opet sve u krug. Trajalo je to pet šest godina.

–           I vjerovatno se odrazilo na moju psihu. Morao sam da „povučem ručnu“.

–           Mislim da je to bio prvi „okidač“ za eksploziju bipolara, a onaj završni bio je nakon očeve smrti. Umro je od raka pluća, a nije bio nikada pušač. Tajina smrt me baš pogodila, jer sam bio jako vezan za njega. Tada mi se stanje pogoršalo.

–           Od tada sam rijetko i pisao pjesme. Samo sam napisao i snimio dvije pjesme. Jednu – „Sudbina je tako htjela“ sam posvetio svome taji, a drugu sam snimio sa  mojim bratom po ludilu Milićem Vukašinovićem . Pjesma se zove „Teško je teško“. To je moja autobiografska pjesma, ja sam je napisao i u njoj baš opisujem svoje stanje

–           „Prve sijede počele su prije vremena, sretni dani nestali su

–           Svaka moja nova bora neki poraz podnijela, Svaka moja nova zora opet boli…

 Stvaralačka kreativnost

Kad si u plus fazi, „bipolarci“ imaju grandiozne ideje, tada mogu sve. Ja, u tim fazama pišem najljepše pjesme.

–           Kad malo bolje razmislim, i prije zvanične dijagnoze, imao sam ja te svoje „žute minute“. Ponekad mi se čini da sam rođen bipolaran, ali je trebalo vremena da „otkačim“.

U plus fazi su nastale moje najljepše pjesme „Ode jedna, dođu dvije“, „Na distanci“, „Nisam te zaboravio“, „S prijateljima na sto“, „Motorola“, „Jugić“, „Jela“, „Nemoj da me ostaviš“, „Ko je taj“, „Sjaj za usne“… Prošle godine, snimio je četiri nove pjesme: „Halo, halo“, „Kockice“, Pazi šta želiš“ i „Sofi, Sofija…“

–           Komponovao sam pedesetak pjesama. Sve su nastale u trenucima moje inspiracije. Meni uvijek prvo dođe melodija, pa nakon desetak minuta stihovi krenu sami, tekst kao da mi neko spusti ili šapuće odnekuda.

Inače, Bojan je završio muzičku školu, svira tri instrumenta. Jedno vrijeme je imao svoj studio, o kojem je maštao još u dječačkim danima, ali ga je prodao.

Pjevački uzor mu je Zdravko Čolić, a svoje pjesme ne prodaje. Piše ih za sebe i svoje prijatelje i umjetnike koje posebno cijeni. Tako su i nastale duet pjesme sa Hankom Paldum i Milićem Vukašinovićem, dvije legende koje on posebno čuva u srcu.

–           Volio bih snimiti duet sa Doris Dragović, nju obožavam da slušam – priznaje nam, a svoje pjesme, kada bi ih imao na lageru poklonio bi jedino Dragani Mirković, Vesni Zmijanac i Breni.

Obećao sam majci…

Nakon očeve smrti, dugo sam bio u depresivnoj fazi. U to vrijeme sam dva puta pokušao da se ubijem.

Neću zbog ljudi koji imaju slilčan problem, da objašnjavam na koji način sam to pokušao. Uglavnom spasili su me.

Nakon ova dva pokušaja, više nemam takvih misli, jer pijem terapiju i bolje mi je. Obećao sam majci da je više nikada neću kidati, jer se zamalo šlogirala.

Ja se divim mojoj bivšoj ženi, mome bratu i majci, kako me trpe. Nemam ja svađe sa njima, ili agresivnog ponašanja, ali ih opterećujem. Njih iritira ta moja bezrazložna promjena raspoloženja.

Nikada nisam bio megaloman

–           Uprkos svojoj bolesti Bojan, kaže, uživa. Naučio je sebe da uživa u sitnicama koje „život znače“, poput prve crne jutranje kafe, šetnje sa maltezerkom „Mazom“

–           Odlučio sam da živim za sadašnji trenutak, da mi bude lijepo sada. Za sutra ne znam šta će i hoće li ga biti… – kaže.

Nikada nije bio megaloman: sa 22 – 23 godine u rukama je imao hiljade eura. Kaže, „iako se živjelo od para, one ga nikada nisu činile sretnim“.

–           Ja čak ni kola nemam, niti znam da vozim – otkrio nam je i ovaj detalj.

Marina Perazić me rasplakala

Malo je kolega koje su mu se javile u zadnje vrijeme. Između ostalih uz njega su Hanka paldum, Milić Vukašinović, Dragana Mirković, Marina Perazić…

–           Najljepšu poruku dobio sam od Marine Perazić, ženr koju lično ne poznajem. Rasplakala me je…

Zašto sam se ošišao

Prvi put u afektu, poslije mi se to svidjelo. I odlučio sam da ganjam ovaj imidž. Kažu da su ćelavi prave muškarčine. A ja sam ponovo momak, ali sa 37 godina.

Ali, da se zna – nikada se neću ženiti. Može šema, kombinacija, ali nikako ženidba, jer ja sam težak sebi, a kamo li ženi.

Neću da budem kamen oko vrata voljenoj ženi

Nakon što se nedavno javno emotivno oprostio oprostio od životne saputnice, s kojom je dijelio bračnu postelju 13 godina, Tomović kaže da mu nije lako zbog gubitka voljene žene, ali da je izabrao rastanak jer će tako spasiti je.

–           Nikada u životu nisam bio agresivan ni prema jednoj ženi, a posebno prema supruzi. Ali, ja sam znao da je isrpljuju moje promjene raspoloženja .Ja želim da ona bude sretnija od mene, da ima ljepši i sretniji život od ovoga kojeg je imala samnom. Zaslužuje to, jer je divno stvorenje.

–           Toj ženi sam posvetio svoje najljepše pjesme “Jela”, “Sunce i more”, “Pokucala sreća na vrata”, “Kockice”… Dok mi se stanje nije pogoršalo, htjeli smo i đecu i to petoro, a onda sam odustao od roditeljstva.

Ubio bih se da je ostala sa mnom, jer bi sebe smatrao manipulatorom i lošim čovjekom koji manipuliše svojom bolešću i maltene na silu drži nekoga kraj sebe gledajući kako propada i tone do samog dna sa kamenom oko vrata, a taj kamen sam ja.

Mikrofonom po glavi

Bojana je bio glas konfliktne osobe u svijetu estrade. Uglavnom su ga etiketirali ljudi u čije profesionalne i moralne vrijednosti on odavno ne vjeruje. Zabranjivali su ga na „Pinku“, „Grandu“… jer je javno poručio Saši Popoviću da mu „obradi ustima ponos“.

–           Nikada nisam trpio napuhane autoritete. Meni su autoriteti moj pokojni djed, moj otac, moja majka, a nikako jedan polupismeni harmonikaš da mi određuje pravila u životu. To nisam mogao da dozvolim.

Bilo je i komičnih scena. Jedno, kaže, nikada neće zaboraviti.

–           Puna diskoteka, pjevam prvi blok a jedan hajvan mi čitavo vrijeme pokazuje srednji prst dok pjevam. Ja ga kuliram i prvi blok sam ga iskulirao.

Međutim, kada sam počeo drugi blok, on dođe, unese mi se u facu i srednji prst samo što mi nije stavio u usta.

Uh, kad sam uzeo onaj bežični mikrofon, a on je težak. Udarao sam ga sve po glavi i onoj ruci tako da me je dobro zapamtio.

Bipolaran na djeda ili…

Na pitanje da li je imao nekoga u porodici sa ovim oboljenjem, Bojan šeretski odgovara, šaleći se na svoj račun:

–           Interesantno, nijesam, mada moja majka tvrdi da mi je to od  pokojnog djeda, očevog tate, a njenog svekra. Na to reaguje odmah rodbina s očeve strane, pa vele da sam „povukao“ s majčine loze… (smijeh)

Zlo se vazda pamtilo da se ne bi vratilo!

–           Nemam ja puno vrlina; mogu ih izbrojati na prste jedne ruke. Iskrenost mi je najveća, a jedna od vrlina, ili mana (kako se uzme) mi je što sam zlopamtilo. Zlo se vazda pamtilo da se ne bi vratilo!

Zlo i treba da se pamti. Moja deviza je „Ko tebe kamenom, ti njega ciglom“.

 BP JAČA IDEJE, LIBIDO, KREATIVNOST….

Bipolarni poremećaj je oboljenje koje prate dramatične oscilacije raspoloženja, smjenjivanje tkzv. maničnih faza, kad je povećanje psihičkog tonusa na izuzetno visokom nivou, i perioda duboke depresije. Ona je, po statistici Svjetske zdravstvene organizacije danas šesti uzrok socijalnih bolesti na planeti.

U maničnoj (ili manijakalnoj) fazi BP-a osoba je napadno „lepršava” u odnosu na uobičajeno ponašanje. Najčešći simptomi u ovoj fazi su neograničena samouvjerenost, grandomanija, izuzetna elokventnost i upadljivo povećanje psihomotorne aktivnosti i fizičke energije.

Pojavljuje se smanjena potreba za snom, oslabljenom pažnjom, pojačanim seksualnim nagonom, delirijumima ili halucinacijama. Kad osjeti tako visok tonus raspoloženja, osoba se često izlaže opasnosti jer se upušta u nesmotrene radnje (vratolomna vožnja, divlji i nezaštićeni seks), lakše poseže za alkoholom i drogom i sklona je agresivnosti. Poslije perioda euforije, osoba često upada u depresivnu fazu.

Bolest prepoznajemo po depresivnom, razdražljivom ili melanholičnom raspoloženju, smanjenoj psihomotornoj aktivnosti, brzom zamaranju i mentalnoj konfuziji. Javlja se i osećaj krivice, neprilagoðenosti ili očajanja. Osoba pati od nesanice ili, suprotno, uvek je pospana, nezainteresovana za seks, nervozna zbog povećanog ili smanjenog apetita, bez trunke snage volje. I u ovoj fazi mogući su delirijumi i halucinacije.

Početak bolesti je gotovo uvijek stresni dogaðaj u periodu adolescencije ili rane mladosti, mada se naredne epizode mogu odigrati u bilo kojem trenutku. Manične i/ili depresivne faze imaju sezonski tok, a najučestalije su u proljeće i jesen.

Bolest se drži pod kontrolom adekvatnom kombinacijom lijekova, a najčešće se koriste stabilizatori raspoloženja kao što su litijumske soli, lijekovi iz grupe valproata i karbamazepin. Ciljano se koriste i antidepresivi i atipični antipsihotici nove generacije. Pored toga što za vrijeme maničnih faza brzo djeluju, neki od ovih lijekova su se pokazali i kao efikasna prevencija.

 Slavni bipolarci

 Ljudi koji su patili od bipolarnog poremećaja „u žicu” su nas takli na bezbroj načina. Obilježavajući živote onih koji su toliko zadužili čovječanstvo, BP je indirektno dotakao i nas. Kada slijedeći put budete slušali Betovenovu muziku ili čitali Kitsovu pjesmu, sjetite se da su tvorci tih remek-djela iskusili krajnosti onesposobljavajuće mentalne bolesti. I, ma koliko da je teško bilo s njom živjeti, teško je ne složiti se da je bila i – dar od Boga.

Na listi slavnih „bipolaraca” srećemo imena koja su pored bolesti imala i briljantne zamisli, ogromnu kreativnu snagu i božanski talenat. Ko je mogao da sanja da se u korijene njihove genijalnosti „uplela” depresija i beznaðe?

Prva „vrlo važna ličnost” koja je javno priznala da boluje od bipolara bio je glumac i reditelj Mel Gibson. Iza slave se nije skrivao ni šarmantno „otkačeni” muzički superstar Robi Vilijams kad je rekao od čega boluje. Istu muku s njim dijele Britni Spirs, Kortni Lav, Aksl Rouz i Sting (koji, doduše, još nije priznao). A irska pjevačica Šinejd O’Konor bolest je opisala kao „rupu koja zjapi u središtu moga bića”.

Fascinantna glumica Vivijen Li  imala je bipolarni poremećaj, zatim čuveni majstor borilačkih vještina Žan-Klod Van Dam, glumica/književnica Keri Fišer, zvijezda „Terminatora” Linda Hamilton, Ben Stiler, Džim Keri…

„Bipolarna” je bila i slavna glumica Merilin Monro kao i cijeli niz velikih pisaca i pjesnika: Hans Kristijan Anderson, Čarls Dikens, Vilijam Fokner, Johan Volfgang Gete, Ernest Hemingvej, Edgar Alan Po, Mark Tven, Virdžinija Vulf, Lord Bajron, Džon Kits.

Uspone i padove manično-depresivne psihoze upoznali su i genijalni kompozitori Ludvig van Betoven, Gustav Maler i Robert Šuman i slikari Vinsent Van Gog i Edvard Munk.

ŠTA JE BIPOLARNI POREMEĆAJ

Bipolarni poremećaj, poznat i kao manično-depresivni poremećaj, predstavlja prisustvo promjena raspoloženja kod osobe koje osciluju od potištenog depresivnog do povišenog maničnog raspoloženja. Kada je osoba depresivna, ona se osjeća tužno i beznadežno, gubi interes i ne uživa u većini aktivnosti. Kada se raspoloženje promijeni u suprotnom smjeru, osoba se osjeća euforično i puna je energije. Promjene raspoloženja mogu se javiti nekoliko puta godišnje ili nekoliko puta na dan.

Bipolarni poremećaj se dijeli u nekoliko podtipova, od kojih svaki ima različite simptome:

Bipolarni poremećaj tip I – promjene raspoloženja značajno utiču na posao, školovanje i odnose sa ljudima. Manične epizode mogu biti teške i opasne.

Bipolarni poremećaj tip II – ovaj tip je blaži od tipa I. Može se pojaviti povišeno raspoloženje, iritabilnost ili neke promjene u funkcionisanju, ali osoba i dalje može da nastavi sa svakodnevnim aktivnostima. Umjesto potpuno ispoljene manije, ove osobe imaju hipomaniju koja je manje ozbiljna od manije. Kod ovog tipa periodi depresije traju duže od perioda manije.

Ciklotimija – ciklotimni poremećaj je blagi oblik bipolarnog poremećaja. Kod ciklotimije hipomanija i depresija mogu biti nagle, ali manija i depresija nisu toliko teške kao kod drugih tipova bipolarnog poremećaja.

Ljekari tvrde da simptomi bipolarnog poremećaja variraju od osobe do osobe.

(Ekrem Milić/aura.ba)

 

Komentari

komentara