BIOFIDBEK – ANTI STRES TEHNIKA ZA BISTRIJI MOZAK, NORMALAN PRITISAK I ZDRAVE MIŠIĆE

Biofidbek je tehnika u kojoj ljudi uče kako poboljšati zdravlje koristeći signale iz vlastitog tijela za poboljšanje moždane aktivnosti, krvnog pritiska, snage mišića… To je slično jogi, a razlika je u tome što joga obnavlja i opušta čitav organizam, dok se biofidbekom tretira određeni dio tijela
BIOFIDBEK
Iako danas više nije toliko popularan kao šezdesetih godina prošlog vijeka, fizioterapeuti još uvijek koriste biofidbek kako bi pomogli žrtvama moždane kapi da im se u paralizirane mišiće vrati sposobnost kretanja, psiholozi ovom tehnikom pomažu prestrašenim ljudima da se opuste, a neki terapeuti pomoću fidbeka uče pacijente da lakše podnose bolove.

Ljudi koji nauče prepoznati signale svoga tijela mogu ublažiti glavobolju, migrenu, posljedice stresa, nesanicu, epileptičke napade. Kako se to prepoznaju signali i ko to može raditi? Većina od nas je već isprobala ovu tehniku, iako toga uopće nismo svjesni.

Naprimjer, čovjek koristi biofidbek tehniku kad god izmjeri vlastitu temperaturu ili stane na vagu. Toplomjer vam kaže imate li vrućicu, vaga vam kaže jeste li se udebljali. Oba uređaja šalju vam povratnu informaciju („feedback“) o stanju vašeg tijela. Kad dobijete takvu informaciju možete poduzeti korake da poboljšate svoje stanje. Ako imate vrućicu, idete u krevet i pijete mnogo tekućine. Ako ste se udebljali, donosite odluku da ćete manje jesti, što ponekad čak i ostvarite.

Šesto čulo

Ovo je jednostavno objašnjenje tehnike biofidbeka, a liječnici i terapeuti se oslanjaju na komplicirane uređaje za biofidbek. No, u principu to funkcionira manje – više jednako kao što se vi oslanjate na toplomjer i na vagu. Njihovi uređaji mjere unutrašnje tjelesne funkcije s daleko većom osjetljivošću i preciznošću nego što to čovjek može učiniti sam. Te se informacije mogu pokazati dragocjenima pa ih koriste i pacijenti i liječnici kako bi ocijenili i usmjerili odvijanje terapije.

Kod pacijenata, uređaj za biofidbek djeluje kao nekakvo šesto čulo koje im omogućuje da „vide“ ili „čuju“ šta se događa u njihovom tijelu. Na primjer, jedna često korištena vrsta uređaja za ovu terapiju prima električne signale iz mišića, zatim provodi te signale u poruke koje pacijenti mogu shvatiti, kao što je sijalica koja se pali i gasi, ili zvučni signal koji se oglasi kad god se mišići napnu.

Poruka je jednostavna i svi je mogu shvatiti: ako pacijent želi opustiti napete mišiće, cilj mu je za vrijeme ove terapije usporiti treperenje žaruljice ili zvučne signale. A što su mišići manje napeti, žaruljica i zvučni signali manje će se javljati i svijetliti.

Kao kad u kuglani gađate čunjeve, tako i korisnik biofidbeka prati svoje rezultate kako bi napredovao. Naprimjer, ako loše bacite kuglu, slijedeći put ćete prilagoditi bacanje da biste pogodili više. Slično je i u ovoj terapiji: kad se prečesto pali žaruljica ili se prečesto čuje zvučni signal, korisnik biofidbeka prilagođava svoje tijelo kako bi signal bio rjeđi. Pritom mu pomaže terapeut, koji poput sportskog trenera stoji sa strane i postavlja ciljeve i granice, te daje savjete o načinima da se poprave rezultati.

Kako je nastao?

Riječ „ biofidbek“ dolazi od engleske riječi „ biofeedback“, koja je skovana krajem šezdesetih da opiše postupke u laboratorijskim pokusima gdje su se ljudi vježbali da mijenjau rad mozga, krvni pritisak, kucanje srca i druge tjelesne funkcije koje inače ne nadziremo svjesno. U tim su godinama mnogi naučnici vjerovali da će nam biofidbek pružiti veću vlast nad našim tijelom. Naprimjer, smatrali su da ćemo moći svjesno povećati vlastitu kreativnost, zato što ćemo snagom volje mijenjati električne impulse u mozgu.

Drugi su vjerovali da će biofidbek jednog dana zamijeniti tretmane za odvikavanje od droge, koji često izazivaju nezgodne nuspojave kod pacijenta s visokim krvnim pritiskom i drugim tegobama. Danas većina naučnika priznaje da su nekadašnja velika očekivanja bila neutemeljena.

Istraživanja su pokazala da biofidbek pomaže kod liječenja mnogih bolesti i tegoba. Pokazala su i da imamo veću “vlast“ nad takozvanim nesvjesnim tjelesnim funkcijama nego što smo nekad mislili. Ali također su pokazala da naša priroda ograničava raspon i mogućnost te “vlasti“. Naučnici danas mnogo realnije gledaju na ovu tehniku i nastoje odrediti koliko uistinu možemo svjesno vladati svojim tijelom.

Psihijatri, zubari…

Terapiju biofidbeka mogu nuditi najrazličitiji specijalisti, od psihijatara i psihologa do zubara i fizioterapeuta. Većina se oslanja i na mnoge druge tehnike osim biofidbeka. Pacijenti obično trebaju naučiti neku vrstu vježbe za opuštanje. Neki uče kako prepoznati okolnosti u kojima se javljaju njihovi simptomi. Također mogu naučiti kako izbjegavati ili podnositi te stresne okolnosti. Većina pacijenata dobiva poticaj da promijeni navike, a neki moraju naučiti posebne tehnike da zadobiju vlast nad sobom.

Biofidbek nije čarolija. Ne može izliječiti bolest, niti je dovoljan da čovjek ozdravi. To je samo sredstvo liječenja, jedno od brojnih sredstava koja koriste zdravstveni radnici. Biofidbek podsjeća doktore da ponašanje, misli i osjećaji pacijenata jako utječu na tjelesno zdravlje. Biofidbek pomaže i pacijentima i doktorima da ne zaborave kako je za uspjeh potrebna saradnja.

Možda biofidbek kod nas nije toliko poznat i popularan jer postavlja velike zahtjeve, na primjer, na početku terapije pacijenti moraju preispitati svoj svakidašnji život kako bi provjerili ne postupaju li štetno za sebe. Moraju shvatiti da imaju sposobnost vlastitim radom olakšati neke tjelesne tegobe. Moraju se obavezati da će svaki dan vježbati biofidbek ili vježbe opuštanja. Moraju promijeniti loše navike, pa čak i smanjiti neke dobre. I ono najvažnije: moraju prihvatiti veliki dio odgovornosti za održavanje vlastitog zdravlja.

Igrice

Kombinirajući biofidbek s koordinacijom oka i ruke u video igrama, članovi istraživačkog centra NASA u Americi, trenirali su i podsticali ispitanike da promijene svoje moždane aktivnosti i druge fizioloske funkcije dok igraju video igre. To se postiže tako što video igra odgovara na aktivnosti igračevog tijela i mozga. Senzori na igračevoj glavi i tijelu sprovode se do joysticka.

Što su igračevi moždani valovi bliži najboljem mogućem opuštenom stanju bez stresa, to je lakše kontrolisati joystick. To ohrabruje igrača da nesvjeso drži tijelo u takvom opuštenom stanju kako bi postignuo bolji rezultat u videoigri. Na ovakav način djeca i odrasli mogu se osloboditi mnogih problema, od loše koncentracije do fizičke prenapregnutosti.

Slični eksperimenti već godinama se rade u engleskim bolnicama gdje pacijenti također igraju posebne kompjuterske igre koje liječe stres. Radi se o djeci i odraslima s tegobama u debelom crijevu i bolovima u trbuhu koji su najčešće posljedica stresa,. Igrica koristi detektor laži da bi otkrila stres, dok pacijenti posmatraju virtuelno crijevo na monitoru.

Nažalost, kod nas je tako nešto još uvijek nezamislivo, pa budite oprezni kad o tome razgovarate sa svojim doktorom. Ako nikad nije čuo za ovu metodu, prije će pomisliti da nešto nije uredu s vašom psihom, nego da je on neznalica.

KAKO POMAŽE

Medicinske tehnike biofidbeka koje su proizašle iz nekadašnjih laboratorijskih pokusa sada se svuda koriste za liječenje sve većeg broja tegoba. Ovo su neke od njih:

Migrena, glavobolja i druge vrste bolova

Problemi s probavom

Previsok i prenizak krvni pritisak

Srčana aritmija (odstupanje od normalnog srčanog ritma, koje može biti opasno)

Raynaudova bolest (tegoba s cirkulacijom koja izaziva neugodno hladne ruke)

Padavica

Paraliza i drugi poremećaji kretanja

STRES

Većina pacijenata koji nemaju koristi od biofidbeka vježbaju opuštanje i promjenu ponašanja, a i mnogi naučnici smatraju da opuštanje predstavlja ključni sastojak u liječenju tegoba pomoću biofidbeka, pogotovo onih koje izaziva ili pogršava stres. To su zaključili zbog onoga što se zna o djelovanju stresa na tijelo.

Naučnici tvrde da stresni doživljaji izazivaju jake osjećaje, koji opet izazivaju određene tjelesne reakcije. Mnogima od tih reakcija upravlja takozvani simpatički nervni sistem, a to je mreža nervnog tkiva koja pomaže tijelu da se pripremi za iznenadne sirtuacije kroz reakciju ““dari ili bježi”.

Prijetnje

Tipična reakcija na iznenadne situacije vjerovatno se pojavila još u vrijeme kad je ljudima u svijetu prijetila uglavnom fizička opasnost. Iako “prijetnje” s kojima se danas suočavamo obično nisu fizičke, tijelo reagira kao da jesu.

Zjenice se šire da prime više svjetla. Počinjemo se znojiti, što smanjuje opasnost od porezotina na koži. Krvne žile blizu kože skupljaju se da bi smanjile krvarenje, dok se žile u mozgu i mišićima šire kako bi povećale dotok kisika. Usporava se naš probavni sistem, uključujući želudac i crijeva, kako bi se što manje energije trošilo na probavu. Srce kuca brže, a krvni pritisak raste.

Ljudi se obično smire nakon što stresni događaj prođe, pogotovo ako su poduzeli nešto da ga riješe. Na primjer, zamislite da hodate mračnom ulicom i odjednom začujete kako neko trči za vama.

Hvata vas strah. Tijelo vas priprema da odbijete eventualnog napadača ili da trčite dovoljno brzo kako biste mu pobjegli. kad pobjegnete, postepeno se smirujete.

Prikriven bijes

Međutim, kad se naljutite na šefa, situacija je drugačija. Vaše tijelo će se možda pripremiti za borbu. Ali, s obzirom da želite zadržati posao, trudite se prikriti bijes. Isto tako, ako na povratku kući zapnete u saobraćajnoj gužvi, ne možete ništa poduzeti da pobjegnete. Takve situacije mogu doslovno izazvati mučninu. Tijelo vam se pripremilo za akciju, ali vi ne možete djelovati.

Različiti ljudi različito reagiraju na stres. Kod nekih se najviše ističe jedna reakcija – na primjer povišeni krvni pritisak – dok se kod drugih javlja nešto drugo. Mnogi stručnjaci smatraju da te pojedinačne tjelesne reakcije na stres mogu prijeći u naviku. Kad se tijelo uvijek iznova potiče na reakciju, jedna ili više funkcija mogu postati trajno prenapregnute. To na kraju može naškoditi tjelesnom tkivu.

Biofidbek se često koristi kako bi promijenio usvojene reakcije na stres koje mogu izazvati bolove ili tegobe. Mnogi liječnici smatraju da su neki njihovi pacijenti zaboravili kako se čovjek opušta. Informacije o tjelesnim reakcijama, kao što su temperatura kože i napetost mišića, pomažu pacijentima da prepoznaju kada su opušteni. Ti signali, također, mogu djelovati kao svojevrsna nagrada za smanjenje napetosti. To je kao namršteni trener košarke koji se napokon osmjehne kada učenik pogodi koš.

Vrijednost tih signala kao informacije i nagrade može biti još veća kod liječenja pacijenata kojima su mišići ukočeni ili zgrčeni. Biofidbek je kod tih pacijenata prvenstveno vježbanje vještine, kao kad učite kuglati. Umjesto da pogledom prati kuglu, pacijent posmatra uređaj koji mjeri aktivnost bolesnog mišića.

Vježbe

Naprimjer, žrtve kapi kojima su ukočene ruke i noge tako vide da još mogu pokretati neki dio onemoćalih udova. To dokazuje signal iz uređaja za biofidbek. Taj signal može usmjeravati vježbe koje pomažu pacijentima da ponovo ovladaju vlastitim udovima.

Možda je jednako važna činjenica da signal pokazuje pacijentima da su im udovi još živi. Ta im potvrda često daje potrebnu hrabrost da nastave s vježbom.

Komentari

komentara