BEĆIR PIPO: KAKANJSKI SUDIJA BEZ OBJE RUKE PIŠE NOGAMA I USNAMA, BRIJE SE NOGOM

Naučio sam igrati i pikado i pisati na na mašini ili tastaturi – hvali se Pipo koji se smatra fenomenom u svijetu

Bećir Pipo (62) iz Kaknja prema ocjenama onih koji ga poznaju zaslužuje mjesto u Ginisovoj knjizi rekorda. Iako teški invalid i bez ruku, Pipo je zahvaljujući mentalnoj snazi i odlučnosti naučio držati olovku među nožnim prstima, pisati nogom i ustima, prati zube i brijati se desnom nogom.

Vjerovatno je i jedini znani invalid koji ne samo da se usuđuje plivati s jedne na drugu stranu jezera, nego to učini u rekordnom vremenu. On Boračko jezero prepliva za samo 20 minuta!

Pipo je diplomirani pravnik i danas radi kao sudija. Daleke 1966. godine u rodnim Tičićima u igri se teško povrijedio. Kako bi tada jedanaestogodišnjem dječaku spasili život, ljekari bolnice `Koševo` u Sarajevu bili su mu primorani izvršiti visoku amputaciju obje ruke. No, to mu nije smetalo da život nastavi normalno.

U beogradskom Centru za rehabilitaciju naučio se koristiti nogama i donekle sebi olakšati život.

„Naučio sam olovku držati među nožnim prstima, pisati nogom i ustima, prati zube i brijati se nogom. Naučio sam igrati i pikado i pisati na mašinu“ – hvalio se Pipo.

Nakon što je odličnim uspjehom završio školovanje, Pipo se vratio u rodne Tičiće pored Kaknja. Do Kaknja je svakodnevno pješačio šest kilometara, ali ni to mu nije smetalo da završi Opštu gimnaziju.

„Tada sam bio na meti novinara, koji su me stalno pratili i pisali da sam fenomen. To mi je davalo dodatnu snagu da uspijem – kaže on.

Zahvaljujući velikoj volji i upornosti u roku je završio studije na Pravnom fakultetu, koji je upisao 1976. godine. Prvi posao dobio je 1981. godine.

„Hvala bogu pa me je zadravlje slušalo, srce je sve ovo izdržalo – kaže Pipo, kojem je teška nesreća ukrala djetinjstvo, ali ne i snove i volju za životom.

Bećir Pipo je otac troje odrasle djece. Kada nije na radnom mjestu uživa u brojnim hobijima. Od života koji se s njim surovo poigrao uzima sve. Voli reći da je snagu za dalju životnu borbu skupljao na fudbalskim terenima.

Posljednjih dvadesetak godina aktivno se bavi i pčelarstvom. Međutim posao ne zapostavlja. Vjerovatno je jedini sudija na svijetu koji nema obje ruke, a želi ostati upamćen po predanom radu i poštenju. Kaže da je ove vrline stekao vlastitom snagom, a tragedija koja ga je zadesila – nikome se ne ponovila. (aura.ba/arhiva)

 

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!