Baka Ala operiše i u 91. godini!

Kada mislite da nešto niste učinili, tada imate jaka osjećanja, osjećate se krivim i shvatite da niste dobro uradili. To je moj kiamen na srcu. Osjećam se kao da jašem konja, a odmorim se samo u operacionoj sali

Mirnim i preciznim rukama baka Ala iz ruskog grada Rjazana svakog dana obavi i do četiri operacije dnevno. Iza nje je nevjerovatnih 67 godina staža i preko deset hiljada uspješno obavljenih operacija. Ala Iljičina Ljevuškina prošlog je mejseca, tačnije 5. maja proslavila 91. rođendan, zvanično postavši najstariji aktivni hirurg u Rusiji.

Mala kraljica

Na odjeljenju za hirurgiju, ova sitna starica je poznata kao „mala kraljica“, a tako se svi i odnose prema njoj. Rođena je davne 1927. godine u porodici šumara. Dok je odrastala, sanjala je da postane geolog, ali je promijenila mišljenje nakon čitanja knjige „Bilješke ljekara“, autora Vikentija Versajeva.

Medicinski fakultet upisuje 1944. godine, a poslije deset godina opšte praske specijalizirala je hirurgiju – proktologiju, granu medicine koja se bavi pručavanjem i liječenjem crijevnim i rektalnim problemima.

Radni dan Ljevuškinje počinje u tačno osam sati, kada se pješke penje tri sprata do svog odjeljenja. Tri sata kasnije, laganim korakom kreće prema operacinoj sali gdje je čeka njen prvi pacijent. Kako bi imala bolji pogled, asistentica joj pomaže da je popne na malu platformu iznad operacionog stola, a nakon toga je sve u njenim rukama.

 

Ruski mediji zadnjih dana sve više pišu o ovoj čudesnoj doktorici, ali Ljevuškina ne voli biti u centru pažnje jer vjeruje da je to odvlači od „važnijih stvari“.

  • Imam svoje misli, svoj rad i svoje pacijente. To je sve. Nemojte misliti da su pacijenti „laki“. Zašto bi se govorilo o meni?. Hajde da živimo i umremo mirno – kaže hirurg Gradske klinike u Rjazanu.

 Najbolje se odmorim u operacionoj sali

Kako kaže, za proktologiju se odlučila jer se broj ovih specijalista u Rusiji može nabrojati na prste jedne ruke. Naime, niko nije želio da se bavi liječenjem tih dijelova tijela jer su „previše prljavi“. Ipak, za Alu Ljevuškinu to nije predstavljao problem.

Prisjećajući se kako je izgledao jedan prosječan dan studenta medicine u  siromašnm Rjazanu, Ala kazuje:

  • Preživjeli smo samo zato jer smo sve dijelili na studentskim hodnicima. Moji roditelji, koji su i sami jedva imali šta da jedu, bi nam poslali par krompira. Ostali studenti bi razmjenjivali grah ili svinjsku mast. Tako smo preživljavali. Jednom sedmično bismo pravili veliku supu od kostiju koje smo glodali do srži – kazuje Ala.

Uprkos teškim počecima, Ala uspjela završiti školovanje i dobiti poziciju hirurga u rodnom gradu. Ne pamti koliko je stažista obučila, a većina njih su postali doktori nauka, akademici, dok je ona sama ostala „samo ljekar“.

  • Najvažnija stvar koju možete naučiti od Ale Ljevuškine je sa kakvim dobrotom i nježnošću treba da se odnosite prema svim ljudima, ne samo prema bolesnima – kazao je načelnik hirurškog odjeljenja Gradske bolnice Aleskin Motin.
  • Kada mislite da nešto niste učinili, tada imate jaka osjećanja, osjećate se krivim i shvatite da niste dobro uradili. To je moj kiamen na srcu. Osjećam se kao da jašem konja, a odmorim se samo u operacionoj sali – objašnjava Ala, koja se nikada nije udavala niti imala djece.

O privatnom životu nerado priča. Tek kaže da je nekada davno bila zaljubljena. Utjehu i mir pronalazi u crkvi, a postala je vjernica kada joj je bilo više od 50 godina. Kao nagradu za svoja nevjerovatna dostignuća, Ala Ljevuškina je nedavno dobila nagradu za najboljeg ljekara u Rusiji.