Avdo L., iz okoline Tuzle bio je žrtva sihira: Nasrnuo sam na brata sa sjekirom!

 Pitao sam ga zašto se parkirao na moje mjesto, a on je drsko odgvorio: “Zato što mi se može, nije ovo samo tvoja ćaćevina”. Ne razmišljajući, nasrnuo sam sjekirom na njega

Aida Terzić

38-godišnji Avdo L. iz okoline Tuzle bio je tek dječak od 13 godina kad je ostao siroče. Te hladne 1994. godine, po Goraždu je tukla teška artiljerija bez prestanka. Avdo i dvije godine stariji mu brat Ćazim, gledala su kako im granata pred očima ubija majku.

– Nas dvojicu geleri su samo okrznuli, a nju ubili na licu mjesta. Otac je bio na liniji. Mi smo kasnije iz Goražda prešli kod nene i djeda u jedno selo kod Tuzle, odakle nam je inače otac – započinje Avdo svoju ispovijest.

Teško mu je kaže ikad bilo zamisliti da će doći vrijeme kad rođenog i jedinog brata neće moći očima gledati.

– Oboje smo ostali bez majke, i ta tragedija nas je dodatno zbližila. Međutim, izdešavaju se tako neke stvari u životu na koje mi ne možemo utjecati – priča Avdo.

Problemi našeg sagovornika, ispričat će nam, javili su se onog dana kada je čuo da njegov brat sprema svadbu.

 Žena lakog morala

– Nisam na tu vijest mogao dati svoj blagoslov. Smetalo mi je što je pored toliko svojih vršnjakinja izabrao razvedenu, od njega 11 godina stariju ženu sa dvoje djece. Nju su svakako svi znali kao ženu lakog morala. Sramio sam se u njegovo ime, a on je samo ponavljao kako je voli – prisjeća se Avdo.

Uprkos njegovom protivljenju, svadba je zakazana, a nevjesta sve češće počela dolaziti u njihovu kuću.

– Netrpeljivost se osjetila u zraku, toliko da se mogla opipati. Ja sam se osjećao nervozno, pomahnitalo. Iz kože sam htio iskočiti. Ostali smo u ratu bez majke, prije nekoliko godina i bez oca, i umjesto da jedan drugom budemo podrška, mi se očima nismo mogli gledati.

– Jedne prilike, brat ju je doveo kući. Auto je parkirao ispred moje garaže. Pijani su se kikotali, a u meni je nešto presavrnulo. Ne razmišljajući, nasrnuo sam sa sjekirom na njega. Da se nije sageo, a potom pobjegao, usmrtio bih ga na licu mjesta!

A ta rospija, glasno se cerekala kao da je u cirkusu, a ne nazočna teškoj porodičnoj svađi! Nekoliko dana smo se izbjegavali, a onda sam jednog dana u dvorištu vidio iskopane temelje. Zamislite, pored prostrane trospratnice, vještica mu je naredila da u dvorištu započne izgradnju zasebne kuće. Valjda smo joj smetali.

Kap koja je prelila čašu u ovoj mučnoj situaciji, bila je ograda, koja je jednog jutra osvanula u njihovom dvorištu.

– Nisam mogao vjerovati. Bez pitanja i dogovora, bez ikakve konsultacije, brat je pregradio dvorište. Odjeljivao se od nas nevjerovatnom brzinom. Na moj upit kako i zbog čega, on me pljunuo posred lica! Ne znam šta mi je došlo u glavu, slabo se sjećam tog trenutka. Vrištao sam da nam se zbog njega i njegove raspuštenice čitav grad smije. Potukli smo se, komšije su nas razdvojile i zaustavile skoro sigurnu tragediju i prolijevanje krvi.

– I danas se sav ukočim od pomisli šta je moglo biti. Ja, nimalo agresivna osoba da tako nešto uradim…- kazuje Avdo.

 Sretan rasplet

Od grižnje savjesti, Avdu tješi činjenica da u tom periodu racionalno nije mogao razmišljati, bio je naime pod utjecajem crne magije, isto kao i njegov brat.

– To nam je potvrdila Aida Terzić. Otišao sam joj odmah nakon tog kobnog dana. Učila je iz Kur'ana i tako sa nas odagnala svu nevolju uzrokovanu crnom magijom. Po dolasku kući, spazio sam nesuđenu snahu kako napušta našu kuću.

– Teško mi je zbog svega što se dogodilo. Za kratko vrijeme se odigralo sve. Još uvijek vidamo rane. Tješimo se mišlju da smo bili žrtve, obmanjeni i grubo prevareni. Dobro je ipak. Šta se moglo desiti ne želim ni misliti. Hvala Bogu pa postoje osobe kao što je Aida Terzić da skinu sa nas ovo zlo. Nesuđena snaha nas je magijom napala, njega zavela, unijela razdor među nas kad je čula da se protivim njihovbom braku…ma užas – kaže na kraju svoje priče Avdo.

Komentari

komentara