Aura u posjeti švicarskom gradu Churu, mjestu gdje se pojavila majka božija: Bogomolja koja ne odbija ničiju molitvu!

Najprije sam mislio da mi se noge oduzimaju i da padam i htjedoh tada da kažem mojim pratiocima da stanemo ali…usta kao da su mi se zašila, nisam mogao ni slovo da izustim. Nisam se uplašio jer mi se dešavalo to i prije.

Za aura.ba piše: Zoran Petrović Šumadinac (00381 66 113 813)

Švicarska je jako lijepa i razvijena zemlja, poznata po mnogo čemu ali ono što malo ljudi zna jeste da se u Švicarskoj, u njenom prelijepom malom gradu Chur (Cur), nedaleko od Ciriha, nalazi i jedna velika bogomolja.

Bogomolja je pod vedrim nebom ali je jako značajna i neprestano dolaze vjernici pa i oni koji to nisu, ne bi li zapalili svijeću i zamolili Majku Božiju Presvetu Bogorodicu kako bi im u njihovoj muci, ponajviše u bolesti pomogla. Naime, još početkom prošlog vijeka u grad Chur se najedanput pojavila Majka Božija, sva u blještavosti i raskošu. Majka Božija se pojavila ispod jednog brda blizu centra grada gdje su je mnogi građani vidjeli i čuli.

Majka Božija je tada na čisto njemačkom jeziku rekla da se na mjestu gdje ona stoji, izgradi bogomolja gdje će svi ljudi bez obzira na vjersko opredjeljenje, ako dolaze iskreno i od srca, dobiti pomoć. Kada je nekoliko građana htjelo da joj se približi i jedna žena od njih dodirne, Bogorodica je rekla “ Ich bin unberührbar. Blessed Aufenthalt“. (Ja sam nedodirljiva, ostajte blagosloveni ).

Cijelo vrijeme sam osjećao jake, prejake talase jake energije koji su me obasipali sa svih strana

Nakon izgovorenih riječi, Majka Božija je naprasno nestala pred svima. Od tog dana počeli su mještani da ispunjavaju riječ Majke Božije i za kratko vrijeme sagradili su bogomolju pod vedrim nebom. Danas poslije toliko decenija (vijek cio) svakodnevno na to mjesto dolaze vjernici svih vjerskih pripadnosti kako bi se pomolili i zatražili pomoć od ove velike, mogu slobodno reći nejveće svetice.

Ja sam nedavno bio, tačnije u avgustu, na tom jako svetom mjestu. Iskreno, dugo sam razmišljao pred polazak, jer nisam ni bio svjestan šta se može dogoditi na tom svetom mjestu; uvijek na svetim mjestima osjetim nešto što ni sam ne razumijem izvjesno vrijeme ali ubrzo sve dođe na svoje mjesto. Tako se desilo i ovoga puta…

Nevjerovatne vibracije

Sa mojim dragim prijateljima koji žive tamo, otišao sam na malo hodočašće do svetog mesta. Iskreno, nisam ništa tada osjećao tokom puta. Stigli smo na mjesto rezervisano za parking hodočasnika, izašli smo iz auta i pred nama je bilo nekih stotinjak metara hoda do svetog mjesta. Na početku ništa se nije dešavalo ali kada smo prešli polovinu puta, osjetio sam nevjerovatne vibracije; najprije sam mislio da mi se noge oduzimaju i da padam i htjedoh tada da kažem mojim pratiocima da stanemo ali…usta kao da su mi se zašila, nisam mogao ni slovo da izustim. Nisam se uplašio jer mi se dešavalo to i prije.

Kada osjetim toliku količinu pozitivne energije, odmah znam da je mjesto ili hram bezgranično veliko i da odiše pozitivnošću cijelog svijeta. Na par koraka do svetilišta sve me popustilo ali imao sam osjećaj da lebdim. Nisam stvarno lebdio, da se razumijemo ali od koncentracije tolike pozitivne i zlatne energije, prosto se takav ima osjećaj.

Po samom dolasku, shvatio sam zašto sam morao doći. Moji pratioci su mi u jednom momentu rekli: zar je moguće da ti lice tako sija, kao slabo neonsko svjetlo (to se dešava ezoteričarima i visoko rangiranim radioesteziolozima kada se nalaze na polju kako mi nazivamo zlatne energije). To u stvari lice ne sija stvarno, već naša AURA energija zablista zbog ogromne pozitivnosti. Samo sam klimnuo glavom i prišao mjestu na kom se prislužuju (pale) svijeće. Uzeo sam svijeće, ostavio prilog i pomolio se Majki Božijoj – ne, nisam joj ništa zatražio, samo sam joj se iz dubine duše zahvalio na divnoj porodici koju mi je podarila, na mom poslu koji mi pomaže da mnogima izađem u susret i pomognem im i prije svega na mom zdravlju.

Energija kao na grobu Tarabića

Prislužio sam svijeću, a potom se pomolio za moju porodicu, prijatelje i moje saradnike, takođe i za njih sam prislužio svijeću. Obišao sam svaki santimetar te svete zemlje i svo vrijeme sam osjećao nevjerovatnu prisutnost nekoga ili nečega, na jednom mi je došlo da izgovorim na glas Bogorodičinu molitvu (Bogorodice djevo blagoslovena si ti među ženama, blagosloven je plod utrobe tvoje jer si rodila spasenje duša naših.

Nećete vjerovati, tada sam u tom trenutku osjetio talas neke pozitivne energije, sličan talas kao na grobu Tarabića što sam osjetio, samo što su se talasi ponovili više puta. Imao sam nevjerovatan osjećaj da lebdim (naravno nisam stvarno lebdio) ali osjećaj je bio stvarno nevjerovatan. Na svetom mjestu smo bili oko sat vremena i ja sam cijelo vrijeme osjećao jake, prejake talase koji su me obasipali sa svih strana.

Moja topla preporuka je svima, nebitno koje ste vjeroispovijesti, da ukoliko imate neki životni problem ili zdravstveni, da obavezno posjetite ovo predivno mjesto koje je tako blizu nama, a tako na žalost daleko. Bože zdravlja krajem zime, ja idem ponovo…

(aura.ba)

Komentari

komentara