Aura u posjeti Pokrovskom manastiru u Moskvi: ČUDA SLIJEPE I NEPOKRETNE MATRONE MOSKOVSKE

Manastir svete blažene Matrone Moskovske

Manastir svete blažene Matrone Moskovske

U  pravoslavnom svijetu na žalost veoma je malo spoznanja o ovoj velikoj  svetici koja je od samog rođenja  pripadala svetima. Iako je rođena bez tjelesnih očiju imala je savršen duhovni vid.

U Moskvi postoji preko hiljadu hramova, od toga su dvije trećine jedinstvene svetinje za pravoslavne vjernike i jedinstveni arhitektonski i istorijski spomenici. Pokrovski manastir u centru Moskve, jedna je od najvećih svetinja u Rusiji. U ovaj manastir svakodnevno dolazi hiljadu hodočasnika da se pokloni moštima blažene Matrone Moskovske.

Nema Rusa koji se pri pomenu njenog imena neće prekrstiti i ispričati o nekom čudu svete Matrone. Sveta blažena Matrona (Matrona Dimitrijevna Nikonova) rođena je 1881. godine u selu Sebino (Tuljska gubernija), na dvadesetak kilometara od čuvenog Kulikovog polja. Njeni roditelji, Dimitrije i Natalija, bili su veoma pobožni, vrijedni i pošteni ljudi. U siromašnoj seoskoj porodici bilo je već troje djece (Ivan, Mihailo i Marija) tako da je četvrto dijete predstavljalo veliki teret.

Kovčeg sa moštima Blažene Matrone

Kovčeg sa moštima Blažene Matrone

Zato su roditelji razmišljali da je po rođenju daju u sirotište dobrotvora kneza Golicina. Ali majka male Matrone usni čudan san: bijela ptica sa ljudskim likom, zatvorenih očiju spusti joj se na ruku. Bogobojažljiva žena primi to kao nebesko znamenje i riješi da dijete ostane u porodici. Dijete je rođeno slijepo. Na krštenju je dobilo ime Matrona u čast prepodobne Matrone Carigradske, podvižnice koja je živjela u petom vijeku. O tome da će dijete biti nešto posebno ostalo je svjedočanstvo sa njenog krštenja. Kada je sveštenik spustio Matronu u kupelj, svi prisutni su ugledali nad djetetom miomirisni dim.

Sveštenik otac Vasilije, koga su mještani smatrali za pravednika, bio je veoma iznenađen:”Mnogu sam djecu krstio, ali ovako nešto doživjeh prvi put. To će dijete biti u Bogu sveto”. I dodade da će dijete njemu predskazati dan smrti. To se kasnije i desilo. Jedne noći Matrona reče majci da je otac Vasilije umro. Uplašeni roditelji otrčaše do crkve, i zaista, otac Vasilije se upokojio u Gospodu.

Djevojčica je imala i spoljašnje obilježlje. Na prsima je imala ispupčenje u obliku krsta. Matrona nije bila samo slijepa, ona je rođena potpuno bez očiju! Očne duplje su joj bile zatvorene očnim kapcima, kao kod one ptice koja se javila njenoj majci u snu. Djeca su je zadirkivala, rugala joj se, gurala je u jamu da vide kako će se jadna izvući. Zato je veoma rano prestala da se igra sa djecom, provodeći skoro čitavo vrijeme u kući. Već sa sedam-osam godina kod nje se otkrio dar iscjeljivanja i prozorljivosti.

Sve je volja Božija

Kuća njenih roditelja bila je blizu Crkve Uspenja Presvete Bogorodice, lijepog hrama, jedinog za desetak okolnih sela. Blagočestivi roditelji su veoma često posjećivali bogosluženja vodeći uvijek Matronu sa sobom. Kad je poodrasla, počela je sama da odlazi u hram, pa je ubrzo naučila molitve.

Manastir svete blažene Matrone Moskovske

Manastir svete blažene Matrone Moskovske

Često je predviđala nesreće i upozoravala ljude. Od njene molitve ljudi su postajali zdravi i dobijali utjehu u nevoljama. Počeli su da dolaze bolesnici i drugi nevoljnici iz udaljenih mjesta. Želeći da se zahvale devojčici, ostavljali su roditeljima namirnice i poklone. Tako je to neželjeno dijete postalo hranitelj porodice.

Kad je Matrona napunila sedamnaest godina iznenada su joj se oduzele noge. Evo kako je ona sama opisivala taj trenutak: “Poslije pričešća išla sam kroz crkvu i znala da će prići žena koja će mi oduzeti moć hodanja, ali je nisam izbjegla jer je to bila volja Božija”. I do kraja života ostade oduzetih nogu. Ali nikad nije roptala na Boga, već je pokorno nosila taj teški krst.

Blažena Matrona je cijelog života bila okružena ikonama. U crkvi, u koju je išla kad je bila u Moskvi, tačno je znala gdje se koja ikona nalazi. Jednom joj je neko rekao da je šteta što ne vidi svu krasotu Božijeg svijeta. Na to je Matrona odgovorila da joj je jednom Bog otvorio oči i pokazao cio svijet, i zvijezde na nebu i sve što je na zemlji: planine, rijeke, zelenu travicu, ptice…

Blažena Matrona je bila potpuno nepismena, a pomoć koju je pružala bolesnim ljudima bila je zasnovana na njenoj vjeri i njenim molitvama i nije imala ničeg zajedničkog sa takozvanim narodnim nadriljekarima, vradžbinama, magijama, bioenergetičarima. Zato su oni mrzili Blaženu i činili joj svakojake pakosti, naročito kad je prešla u Moskvu.

Jednom se desio i ovakav slučaj. Neko je iz komšiluka prijavio da slijepa žena prima i liječi ljude. Poslat je milicioner da privede prekršioca. Kada je ušao u sobu i htio da uhapsi Blaženu, ona mu reče: “Ja sam slijepa i nepokretna, ne mogu ti pobjeći. Nego ti trči brzo kući, jer se tamo desila nesreća”. Začudo, on je posluša, pohita kući i zateče požar i svoju ženu već zahvaćenu vatrom. Srećom, stigao je na vrijeme da je prebaci u bolnicu. Kad su ga u stanici upitali da li je pokupio sljepicu, on im odgovori da nije, a i neće, jer mu je čudom spasila ženu.

Jednom prilikom, godine tridesetdevete ili četrdesete, Matrona reče: “Evo vi se stalno oko nečeg svađate, nikako da se nagodite, a rat samo što nije počeo. Mnogi narod će izginuti, ali naš ruski narod će pobijediti”.

Kad je počeo rat Matrona, koja je duhovno mogla da se nalazi na više mjesta, često bi ponavljala da je nevidljivo prisutna na frontovima i da pomaže ratnicima. Ona je predvidjela da Nijemci neće zauzeti grad Tulu i njeno proročanstvo se obistinilo.

U toku dana Matronuška je mogla da primi pedesetak ljudi koji su joj dolazili sa svojim duševnim i tjelesnim nevoljama. Nikom nije odbijala da pruži pomoć, ali je prepoznavala one koji su joj dolazili sa zlim namjerama. Neki ljudi su dolazili misleći da je ona narodski ljekar koji može da skine urok, ali bi brzo shvatili da je pred njima Božiji čovjek koji ih vraća Crkvi. Matrona nikad nije naplaćivala svoje usluge. Ona je glasno čitala molitve, najčešće one najosnovnije – “Oče naš”, “Da vaskrsne Bog”, 90. psalam i drugo.

Branite se krstom, molitvom i svetom vodicom

Pružajući iscjeljenje nevoljnicima matuška je tražila od njih da vjeruju u Boga i da ne griješe više u životu. Sa kakvim nevoljama su hrlili ljudi k njoj? Pa, sa najobičnijim, svakidašnjim, kao što su teške bolesti, opasnost da se raspadne porodica, teškoće na poslu, progoni i slično.

Kakvom su zapamtili Matronu ljudi koji su joj bili bliski? Bila je sitna ženica, sa malim skoro djetinjim rukama i nogama. Sjedila je obično prekrstivši noge na krevetu ili na velikom sanduku. Blago, prosvjetljeno lice, blagi glas. Ona je pružala utjehu bolesnima, milovala ih je po glavi, često bi ih prekrstila, ponekad se šalila, a ponekad je znala i da ih prekori. Nikad se nije žalila na svoje muke i nevolje. Ona nikad nije propovijedala, nikad nije podučavala. Davala je određeni savjet, kako da se postupi u ovoj ili onoj situaciji, zatim se molila, davala blagoslov.

Matuška je bila škrta na riječima. Na pitanja je odgovarala veoma kratko. Među ljudima bliskim njoj ostale su u sjećanju i neke njene pouke opšte prirode. Matuška je učila da se ne osuđuju bližnji. Govorila je: “Ne treba osuđivati druge ljude. Bolje je da malo češće misliš o sebi. Svaka će ovčica biti okačena za svoj repić. Šta te se tiču tuđi repići!”

Matrona je učila da se ljudi moraju prepuštati volji Božijoj. Da žive sa molitvom. Da se često krste, da krste i okolne predmete kao zaštitu od zlih sila. Savjetovala je da se ljudi što češće pričešćuju: “Branite se krstom, molitvom, svetom vodicom, svetim pričešćem… uvijek pred ikonama neka vam gori kandilo”. Blažena matuška učila je da se vole stari i nemoćni: “Ako vam neko od njih počne da govori nešto uvredljivo ili neprijatno, nemojte slušati i ljutiti se, već im pomozite. Oprostite im i pomozite, ma šta oni rekli ili uradili”.

Matrona nije dozvoljavala da se snovima pridaje nekakav značaj: “Ne obraćajte nikada pažnju na snove, oni mogu biti đavolja rabota”. Osim toga Blažena matuška je upozoravala ljude da ne trče od jednog do drugog duhovnika ili vidovitog učitelja, jer je to samo uzaludno trošenje duhovnih snaga. “Ako već idete kod sveštenika ili duhovnika po savjet, onda se usrdno molite da mu Gospod pošalje mudrost da vam da pravi savjet”. I stalno je poučavala da se sve nevolje moraju strpljivo podnositi. “Kad idete u hram nemojte ni u koga gledati, molite se zatvorenih očiju, ili svoj pogled usmjerite prema ikoni”. Matrona je smatrala da je upotreba kozmetike veliki grijeh, jer čovek izobličuje svoj lik, dodaje mu nešto što mu Gospod nije dao, stvara lažnu ljepotu. Matronuška je govorila: “Vrag ne spava – molite se stalno. Smrt uvek iznenadi, pa se ne smije živjeti bez molitve. Vrag nam je na lijevom ramenu, a anđeo na desnom. I svako od njih svoju knjigu ima: u jednu se bilježe naši grijesi, a u drugu dobra djela. Krstite se što češće! Krst je kao brava na vratima. I hranu treba prekrstiti. Snagom Časnog Životvornog Krsta branite se i spasavajte!”

O vradžbinama matuška je često govorila: “Za onoga ko je dobrovoljno stupio u savez sa silama zla i bavi se raznim čarolijama pred Bogom nema spasa. Oni mogu možda nekad u nečemu da pomognu, ali dušu sigurno uništavaju”.

Unutrašnji duhovni život Blažene Matrone čak i za najbliže, ostao je tajna. To međutim, nije smetalo ljudima da čvrsto vjeruju da je ona pravi podvižnik Božiji i sveti čovjek. Podvig Matrone bio je u ogromnom trpljenju, čiji je izvor bio vatrena ljubav prema Bogu i čistota srca. Upravo su o takvom trpljenju, koje će spasavati hrišćane kad dođu posljednja vremena, govorili sveti Oci Crkve.

Kao prava podvižnica, Blažena matuška je poučavala ne riječima, već čitavim svojim životom. Rođena bez očiju, ona je sve učila da idu trnovitim, ali pravim putem spasenja. Ona je cio svoj život provela nemajući svoj krov nad glavom, nemajući nikakvih dobara. Svaki dan njenog života bio je lavina nevolja i jada ljudi što su dolazili k njoj. Pružala je pomoć i iscjeljenje nebrojeno puta. Uzela bi svojim djetinjim rukama glavu nesrećnika, pomolila se za njega i čovjek bi od nje odlazio pun utjehe. A ona, onemoćala, samo bi malo prilegla i nastavljala da se moli po cijelu noć.

Znala i vrijeme svoje smrti

Za vrijeme rata bilo je mnogo slučajeva da je rodbini nestalih svojom prozorljivošću otkrivala da li je njihov najbliži živ ili ga već treba pominjati kao mrtvog. Primala je i mlade i stare, ali neke je i odbijala. Sa nekima je razgovarala kroz pouke, a sa drugima najobičnijim jezikom.

Matuška je često bila tužna: “Žao mi vas je… Dočekaćete posljednja vremena, život će postajati sve teži i teži… neizdržljivo težak. Doći će vrijeme i pred vas će staviti krst i hljeb i reći – birajte!”

Matronuška je ponavljala: “Ako narod izgubi vjeru u Boga, razne će ga patnje snaći. A ako se ne pokaje – nestaće sa lica zemlje. Koliki narodi nestadoše! Molite se, preklinjite, pokajte se! Gospod nas neće ostaviti i sačuvaće zemlju našu”.

Poslednje stanište na ovoj zemlji Matronuška je imala u ulici Kurganskoj broj 23. u Podmoskovlju. Kao da je, osjećajući veliku iznemoglost, željela da se bar malo skloni od ljudi. Međutim, i ovdje su u velikom broju dolazili k njoj nevoljnici i nesrećnici. Pred samo upokojenje Blažena matuška, već potpuno iznemogla, zamoli da se ograniči broj ljudi koje je dnevno primala. Vrijeme prelaska u drugi život Gospod joj otkri tri dana pred smrt i ona je to iskoristila da se oprosti od najbližih i da da potrebna uputstva. Zabranila je da joj se na sahranu donose vijenci i cvijeće. Kad je pred samu smrt otac Dimitrije došao da je ispovijedi i pričesti ona je bila strašno uznemirena: “Zar se i vi bojite smrti?” – upita je on. “Bojim se!”

Blažena matuška Matrona upokojila se u Gospodu 2. maja 1952. godine. Sahranjena je 4. maja, po njenoj želji, na Danilovskom groblju, kraj crkve “da bi mogla da sluša službe Božije”. Blažena Matrona je predskazala: “Poslije moje smrti malo će ljudi dolaziti na moj grob, samo najbliži. A kad oni umru, moj grob će ostati sasvim zapušten. Ali proći će godine, saznaće ljudi za mene i poći će ovamo da mole za pomoć. I ja ću svima pomagati, jer ću ih sve čuti”. I još je pred smrt rekla: “Dolazite k meni i pričajte mi kao da sam živa, a ja ću Boga moliti da vaše molbe budu uslišene. Sve vas, koji mi se obraćate tražeći pomoć, ja ću poslije vaše smrti gore dočekivati”.

Prođe tridesetak godina i njena humka na Danilovskom groblju postade jedno od svetih mjesta pravoslavne Moskve i Rusije. Sada za Matronu znaju desetine hiljada pravoslavnih ljudi. “Matronuška” – nježno je zovu, a ona, kao i za života, pomaže ljudima.

(aura.ba/)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!