Aura u posjeti manastiru Zaova: Jeziva ubistva temelj ljekovitih izvora!

Srbija, pogotovo Šumadija i Ovčarsko – Kablarska klisura su bogati svetinjama koje datiraju vijekovima unazad. Kada su ovi manastiri nastajali, tada nije postojalo ni većina naroda. Ti narodi su kasnije nastali. Takav je i ovaj manastir o kome vam u ovom broju pišem, manastir Zaova

Manastir Zaova pronaći ćete u blizini Velikog Sela u lijepom šumovitom okruženju. Crkva manastira posvećena je arhistratezima Gavrilu i Mihajlu.

Manastir je izgrađen u doba kneza Lazara, po predanju na grobu mučenice Jelice koju je iz ljubomore ubila supruga njenog brata, tako što je umorila svoje dijete a potom optužila Jelicu za to, poslije čega su je Jeličina sopstvena braća razapela konjima na repove.

Manastir je izgrađen u lijepom moravskom stilu i posjeduje zvonik. Freske i živopis djelo su Živka Pavlovića koji ih je izradio u 1849. godini i odlično su očuvani.

Kraj manastira nalaze se i dva čuvena izvora ljekovite vode, jedan od njih odmah pored a drugi nešto dalje, skriven u šumi.

U izvorima se prvi put pominje 1467. godine, ali je prema legendi podignut u još u drugoj polovini XIV veka, za vrijeme vladavine kneza Lazara (1371—1389).

Manastirska crkva je građena u moravskom stilu sa osnovom upisanog krsta bez kubeta i posvećena arhistratizima Mihajlu i Gavrilu. Manastir je više puta rušen i obnavljan, a poslednji put u doba prve vladavine Miloša Obrenovića (1815—1839, 1858—1860), dok živopis potiče iz doba kneza Aleksandra Karađorđevića (1842—1858).

Radio ga je samouki i u to doba veoma traženi slikar Živko Pavlović, kome je slavna požarevačka slikarka Milena Pavlović-Barili, dalji potomak.

Legenda o nastanku manastira Zaova

U vrijeme kneza Lazara bilo je dosta vlastele u ovim krajevima. Među njima su bili i vlastelini Pavle i Radul, koji su imali i najmlađu sestru Jelicu koju su obožavali i uvijek je darivali najljepšim poklonima kad god su se vraćali sa puta.

Pavlova žena, ljubomorna na veliku ljubav i pažnju braće prema sestri, odlučila da joj se osveti. Zaklala je Pavlovog sokola i rekla mu da je to učinila Jelica, zatim mu je ubila konja i opet nju optužila, da bi na kraju ubila i svoje dijete u kolevci, a krvave noževe podmetnula Jelici ispod jastuka.

Ona je tu strašnu vijest o smrti deteta saopštila mužu i uputila ga da noževe potraži kod sestre. Vjerujući da je sve tako kako kaže njegova žena, koju je narod nazvao kučka Pavlovica po zlu što je počinila, Pavle je naredio da se sestra veže konjima za repove, da se oni potjeraju i da je rastrgnu.

Tamo gdje joj je pala brada nastade manastir Bradača, tamo gde joj je pala ruka nastade manastir Rukumija, tamo gdje su joj pale oči nastade duhovno zdanje Sestroljin u kome se liječe slabovidi, a tamo gdje joj je palo truplo nastade manastir Zaova.

Njene suze i šapat su se provlačili kroz gustu šumu tako da su u blizini manastira i ljekoviti izvori Šopot i Suzine, a svuda gde je padala Jelicina krv raslo je smilje i bosilje.

Kučka Pavlovica teško se razboljela i bolovala je devet godina. Molila se Bogu za oprost, ali joj nije bilo spasa. Na kraju je priznala mužu zločin, a ovaj uze i rastrza je konjima kao i sestru.

(Zoran Petrović/aura.ba)

error: Content is protected !!