Na celibnim moštima Svetog Mine dešavala su se velika čuda i iscjeljenja od svih pa i najtežih bolesti.
Do ovog nevjerovatno jakog i iscjeljujućeg manastira nije baš lako doći jer je put iako solidno adaptiran, jako dug ali su pri tom pejzaži prelijepi. Put vodi između ostalog i preko sela moldavskih koja odišu nevjerovatnom energijom, a miris drveta se osjeća na svakom koraku jer mještani tih sela, u tom dijelu Moldavije, se uglavnom bave stočarstvom i preradom drveta kojeg u ovim oblastima ima u izobilju.
Kuće su jako lijepo građene, a fasade su jakih boja; preovladavaju žute, plave i zelene ali ih ima i sa šarenom fasadom. Kada se prođe asfaltnim putom kroz šumski dio oko 11 km, nailazi se na malo selo u kojem se nalazi sam manastir. Selo se zove Bukovina, pored grada Falticena u Moldaviji. Manastir se vidi prilikom ulaska u selo jer se nalazi na jednoj visoravni. Dva kilometra kasnije stiže se u manastir Svetog Mine. Čudotvorca.
Manastir je za vrijeme ratova više puta razaran ali prije sedam godina ponovo je počeo da se obnavlja i sada u manastiru ima 35 monaha i 8 iskušenika. Pri manastiru nalaze se i dva objekta gdje gosti tj. hodočasnici mogu prespavati, a na usluzi hodočasnika je i topli obrok koji sami monasi pripremaju.
Ja preporučujem, ako ikada, a trebalo bi da posjetite ovu svetinju, isprobate mlijeko i sir koji se dobija od bivolica. Manastir je, iako još uvijek ne kompletno završen, veoma lijep i veliki i odiše nevjerovatnom harmonijom i svježinom, a ponajviše duhom svetim.
Sveti Mina je hrišćanski svetitelj, podvezivao se u manastiru na Sinajskoj Gori u šestom vijeku. Ne zna se tačna godina upokojenja Svetog Mine, ali vijek u kom je živio je tačan. Pedeset godina živio je u manastiru. Tri dana poslije njegove smrti bratstvo manastira se skupilo da ga opjeva. Tokom ceremonije osveštenja tijela i tokom bogosluženja, čitav hram se ispunio mirisom koji je izlazio iz kovčega u kojem se pokojnik nalazio.
Iguman manastira je tada naredio da se otvori kovčeg u kome se nalazilo tijelo Svetog Mine i svi prisutni su vidjeli kako iz njegovih stopala teče sveto miro, a nevjerovatno lijep i blag miris se proširio po čitavoj porti manastira. Tada je dogovoreno da se njegovo tijelo položi u samom manastiru gdje i sada počiva.
Na celibnim moštima Svetog Mine dešavala su se velika čuda i iscjeljenja od svih pa i najtežih bolesti. U selu gdje se nalazi sam manastir, čuo sam jednu priču o bračnom paru, Amarisi i Darisu, koji su sedam godina bili u braku, a nisu imali djece jer suprug je bio sterilan.
Razočaravši se u život bez djece, posvetili su se Gospodu i svaki dan odlazili u manastir Sv. Mina moleći se za napredak i istrajnost. Nepune dvije godine kasnije Amaris, Darisova supruga je začela i bila blagoslovena. Od početka je Daris sumnjao u vjernost svoje supruge ali je iz velike ljubavi prema njoj i dalje ostao u braku. Dvije nedjelje nakon sto je Amaris donijela na svijet zdravog sina koji je dobio ime Ajlan – Daris je istjerao u noć ženu i tek rođenog Ajlana. Druge noći u snu mu se javio sam Sveti Mina i rekao da je Ajlan zaista njegova krv iako je sterilan; iz velike vjere sam svetitelj je dozvolio da Daris na kratko bude sposoban da osjemeni Amaris.
Tada mu je rekao da odmah ode i nađe i vrati ženu i sina kući i da traži oproštaj od nje, a sinu da da ime Mina, što je Daris i uradio. Ova porodica i poslije 23 godine i dalje dolazi u ovaj manastir i pomaže bratstvu manastira. Ja lično i sam dolazim već godinama u posjetu ovom manastiru i uvijek osjetim one sjajne i produhovljene vibracije kojim ovo mjesto zaista odiše.
(aura.ba/arhiv magazina Aura)