Aura u posjeti manastiru Kamenac: Sveto mjesto gdje se liječi duša i prave melemi za sve bolesti

Manastir Kamenac se nalazi u srcu Šumadije u Srbiji. Nastao je u 14. vijeku a nalazi se desetak kilometara od Kragujevca prema Kraljevu.

Po jednom predanju manastir je zadužbina despota Stefana Lazarevića. U Brdu iznad manastira nekada je bio veliki majdan iz koga je vađen kamen za izgradnju manastira Kalenić.

Prema  predanju crkva je građena od 1416 – 1426.god. U vrijeme izgradnje manastira Kalenić kamen je dovlačen iz Majdana Borački krš u selu Borač i jedan od ljudi despota Stefana Lazarevića koji je gradio Kalenić od svakog tovara je skidao po nekoliko kamenova da bi sebi sagradio Božji hram. Po ovim predanjima manastir je dobio naziv Kamenac.

Vizija monahinje Irine

Kamenac se pominje i u turskom popisu iz 1528. i 1530.god. Manastir ne raspolaže riznicom niti pisanim podacima o svome nastanku i trajanju. Po narodnom pamćenju zna se da je nekoliko puta bio skrnavljen i paljen, ali nikada napuštan.

Sredinom 16. vijeka u njemu je obitavao samo jedan kaluđer. Bratstvo manastira Morača, na čelu sa igumanom Joanikijem, prešlo je 1700. godine u manastir Kalenić i obnovilo Kamenac. Ponovna obnova je izvršena 1870.godine, zaslugom sveštenika Pavla Rafailovića, kada je crkva oslikana i urađen oltar po zamisli čuvenog majstora Dimitrija Posnikovića.

U vrijeme vladavine kralja Aleksandra Obrenovića, mitropolit Mihailo je sagradio veliku kapiju sa zvonikom; početkom XX veka, kralj Petar Karađorđević je dao novac da se dozida ulazni dio u hram. Kamenac je vijekovima bio muški manastir, a odlukom crkvenih vlasti, 1966.god. postao je “ženski.“

Monahinja Irina je već bila prekaljeni borac, iskusna u obnavljanju manastira (Ljubostinja, Ćelije, Koporin), željna da obnovi i uredi ovaj manastir. “Pomolila se Bogu i zasukala rukave riješena da ne stane dok se njena vizija o obnovljenom manastiru ne ostvari“, zapisala je Jelena Babović Dimić u knjizi posvećenoj igumaniji Irini Sarić.

Igumanija Irina je crkvu zatekla u bijelom malteru, a radnici Zavoda za zaštitu spomenika su ga skinuli i ispod njega su se ukazale freske obnovljene 1987.god. uz pomoć donatora.

Ljekovite tinkture

Prije pet godina monahinje manastira Kamenac odlučile su se da započnu proizvodnju ljekovitih melema, tinktura i čajeva. Danas imaju preko trideset vrsta ovih proizvoda, a česte su i kombinacije jednog melema sa odgovarujućom tinkturom.

“Dosta ljekovitog bilja beremo same u našoj okolini i nešto od njih i gajimo. Najviše neven i lavandu, a dosta toga nabavljamo na planinama, nešto na Tari, nešto na Goliji i na Jelici. Što se proizvodnje melema tiče najčešće nam traže od pečurke čistač i melem od gaveza.

Kod nas u našoj bašti gavez raste kao korovsko bilje i skoro je neuništiv. Koristi se i list i korijen gaveza, a sam melem pravi se i od korijena i od lista. Njime se liječe prijelomi kostiju, jako je dobar za zarastanje rana ali i reumatskih oboljenja”, izjavila je sestra Nina, manastir Kamenac.

Manastirski čaj

Monahinje prave i čajeve koji predstavljaju mješavinu različitih biljaka. Pečurku čagu koja je jedna od najlekovitijih gljiva naručuju iz Belorusije iako su monahinje nalazile primjerke i na našim podnebljima.

“Jako je dobar čistač organizma i pomaže kod liječenja holesterola, alergija, a pomaže i u procesu liječenja, čak i kancera. Čaga odavno postoji i kod nas samo mi nismo uvijek mogli nabavimo, ali posljednjih godina uspijevale smo da je nađemo i kod nas tako da je imamo, ali i dalje nabavljamo i iz Belorusije.

Najpoznatiji je naš manastirski čaj za svakodnevnu upotrebu i mješavina je raznog bilja, preko 15 vrsta biljaka se u njega stavlja a imamo i posebne čajeve za one ljude koji imaju problema sa dijabetesom, sa kamenom u žuči, kamenom u bubregu”, kazala je sestra Nina.

Od srca vam preporučujem obaveznu posjetu ovom manastiru jel mnogi su upravo u njemu pronašli svoj lijek, ali i duhovno spasenje.

Zoran Šumadinac

error: Content is protected !!