Aura Magazin za zdraviji život, kulturu življenja, alternativnu medicinu i sudbine
Na ranču kao u zoovrtu, mogu se vidjeti i egzotične vrste pernatih životinja, šest pasa ‘šarplaninaca”, lanad, zečevi, ali ono što fascinira posjetioce je gotovo nestvarna slika: sve životinje žive zajedno!
Gusan, Mejrin ljubimac
Edin sa majkom Mejrom
Na Grozničavom vrelu
Na petanestom kilometru od Trnova, nadomak sela Dujmovići u živopisnu dolinu između Bjelašnice i Treskavice zavuklo se etno – selo “Dvorišta”. Do ovog prelijepog kutka u oazi mira i zelenila, može se stići iz dva pravca, preko Igmana i od Trnova.
Tamo, gdje se sastaju dva bistrooka potoka, Makljen, koji dotiče sa Treskavice i Zilin potok sa Bijelašnice, počinje priča o ovom omiljenom izletištu ljubitelja prirode. Vlasnik etno sela Edin Šehović je ispričao:
– Prije šest godina ovdje sam sa mojm roditeljima, majkom Mejrom i ocem Husnijom, započeo prijekat kome se danas dive izletnici. Trebalo je puno rada i truda i još puno toga treba uraditi da da se zaokruži cjelina i da ovo bude jedno od najljepših izletišta!
Kao u zoo vrtu
Šeha, kako prijatelji iz milja zovu Edina, s ponosom ističe kako je porodični san ostvaren da osmisle život u dolini koja nosi ime Dvorišta.
– Ovdje se sada može lijepo živjeti i uživati od plodova rada. Podigli smo sve objekte po uzoru na tradicionalnu gradnju na ovim prostorima, sve je do drveta i kamena, a nabavkom ovaca i ovih divnih pernatih stvorenja, stvorili uslove za održivi život. Tako rade i ovdašnji stanovnici kojima je stočarstvo glavni izvor zarade.
Imamo vlastiti bijeli mrs i meso, svježe kokošije jaje iz gnijezda, a zadržali smo i tradicionalni način spravljanja domaće hrane. Vremenom smo taj užitak željeli podijeliti sa prijateljima prirode i posebno preko ljeta imamo musafire iz svih krajeva. Ovdje su i dva prekrasna vodopada na Makljen potoku i ljekovito Grozničavo vrelo, poznato po vjerovanju da skida groznicu. Helem sav užitak za odmor i porodičnu razonodu – ispričao je ovaj 44-godišnji domaćin.
Edinova dobrodušna i vrijedna majka Mejra (65) kaže kako joj u poslu oko čuvanja ovaca pomažu kćerka Merdžana, snaha Edinovica i unuci Haris, Adis i Vedad.
– U ovo doba godine, kada je zima nadomaku, manje je posla bar kada je riječ o posjeti musafira, ali opet za insana na selu cijele godine nejma predaha. Valja na vrijeme obezbijediti sijeno za ovce i žito za perad – kaže ova vrijedna i susretljiva domaćica, ”pravdajući” odsustvo članova porodice koje nismo zatekli prilikom posjete.
Na ranču “Dvorišta” kao u zoovrtu, mogu se vidjeti i egzotične vrste pernatih životinja, šest pasa ‘šarplaninaca”, lanad, zečevi, ali ono što fascinira posjetioce je gotovo nestvarna slika: sve životinje žive zajedno. Uz osmijeh Šeha pojašnjava slogu između zečeva i kerova.
– Ne samo da se dobro slažu međusobno, već čuvaju jedni druge od divljih životinja. Ovdje se još nije dogodilo da jastreb ili lisica ukradu kokoš ili zeca – veli Šeha i ističe kako će nakon dodatnih radova tek biti ovo etno – selo lijepo čudo kome će se posjetioci diviti i ovdje uživati u rahatluku.
Pita ispod saća
Posjetioci ovog prelijepog kutka u oazi tišine i ozona posebno hvale Mejrine specijalitete iz domaće kuhinje.
– Spravljam jela kako su spravljale naše majke i nane na ovim prostorima, a gradski musafiri, željni domaćeg i zdravog, posebno vole pojesti pitu ispod saća, burek i sirnicu. Još se nikada nije ohladila moja pita u tepsiji – uz osmjeh veli ova susretljiva domaćica.
(Mustafa SMAJLOVIĆ za aura.ba)
