Legenda o caru Trajanu: NEMAN S KOZJIM UŠIMA JE POSTOJALA

Priče o najozloglašenijm demonu u staroslovenskoj mitologij koji je živeo na planini Cer, i danas se prepričavaju sa obje strane Save <195>Sveti Dimitrije pomogao mještanima sela Širina da ga se riješe, jer im je, kako kažu, spopadao djevojke svake noći

Šabac, svima nama znam kao balkanski mali Pariz. Prvi klavir na ovim prostorima, prve kafane, prvi fijaker. Te jako bogat društveni život odakle je i poznata obitelj Cicvarići. Tu žive domišljati ljudi, koji su nadmudrili i samog kralja Milana Obrenovića, tako što su mu izvadili čiviju iz fijakera. Od tada su poznati po tom. Ovo su stvari koje nas podsjete na ovaj grad.
Nedaleko od Šapca je planina Cer, koja je poznata po bici ondašnje vojske sa vojskom autro-ugarske.

No uz sve to, malo je poznata legenda o caru Trajanu. Pričalo se da je on u stvari bio jedna neman s kozjim ušima. Kako bi ondašnjem stanovništvu utjerao strah u kosti, znalo se desiti da je prelazio preko Save u Srem, i tamo otimao djevojke. Čak i prema pisanju Vuka Karadžića, stoji da je tražio od mještana sela Zasavice, da mu čak svaku noć obezbijede djevojku.

Otimačina djevojaka

U suprotnom, on sam je zaprijetio seljanima, da će se ne ispune li to na selo srušiti sav svoj gnjev i bahatost. Jadni ljudi su bez pogovora izvršavali naređenja opakog cara Trajana. Ali, svačije trpljenje ima svoje granice, pa i strahovlada cara Trajana je dozlogrdila seljanima Zasavice. Kada im je carev teror prešao svaku granicu strpljenja, uputili su se nekolicina njih kod svetog Dimitrija.

Bronzani eksponat zaveden pod brojem 53 i nazivom: Poprsje rimskog cara Trajana II – IV stoljeće.

Prema narodnoj predaji, sveti Dimitrije je služio kod cara u to vrijeme. Pa je tako i sam sv. Dimitrije saznao da je Trajanu najveći strah – Sunce i svitanje.
O tome je ispričao ojađenim ljudima, i rekao im da svim pijetlovima posjeku jezike, kako ne bi Trajana upozorili da se sprema izlazak Sunca i svitanje. Isto tako sv. Dimitrje je rekao seljanima, da dok car bude u društvu nove djevojke, da zobnice na konju napune pjeskom kako bi bilo što teže. Kada je car shvatio da je Sunce na izlasku a pijetlovi se ne javljaju, bilo je prekasno.
Skočivši na konja, konj nije htio da se pomakne, jer su mu zobnice bile preteške, a Sunce je bilo nemilosrdno. I tako je car Trajan u selu Štitaru izgubio štit, u selu Tabanoviću je izgubio tabane, u selu Slepčeviću je oslijepio, u Glušcima postao gluh, a u selu Desić je netragom nestao.

Još jedna legenda je vezana za Trajana i samu planinu Cer. Svako mitsko biće u staroslovenskoj mitologiji imalo je i dobru i lošu stranu. Pa je prema tome car Trajan je bio i dobar i loš. Naime, ovaj demon bio je sposoban da voli, ali njegov način da pridobije nečiju ljubav – bio je pogrešan i surovo bahat.

Moć u kosi

Car Trajan se zaljubio u cersku vilu, kojoj je sva moć bila sadržana u kosi i u plaštu. Pošto ga vila nije željela, na prevaru joj je uzeo plašt, i na silu primorao je da ostane kraj njega. Ona mu je rodila pet kćeri: Soku, Kosanu, Vidu, Koviljku. Ipak, osvetila mu se i zbog ukradenog plašta i proklela ga da petu kćer nikada ne pronađe niti joj saznati ime.
Cer je planina koja ima dosta znamenitosti, i ja se nadam da će ondašnje vlasti čim prije to pozitivno iskoristiti, i na pravi način privući svim tim činjenicama i legnedama, turiste, jer tu se ima što vidjeti.

Ćup zlata za šutnju

Poznata priča o Trajanu iz narodne legende, koja se donedavno učila i u školama, ide ovako: Bio jednom car Trajan koji je imao kozije uši, ali to se nije smjelo znati. Svaki brico koji ga je šišao, kada bi mu vidio uši, bio bi pogubljen. U carevini su tako redom nestajale brice i dođe red i na našeg bricu. Odvedoše ga caru. Vidio je ono što i mnoge brice prije njega. Kada je završio, car ga upita:
„Šta si vidio?
BRICO: „Nisam ništa.
CAR: Kakve su mi uši?
BRICO: „Lijepe, normalne, zašto? – napravio se brico nevješt a car, zadovoljan odgovorima, nagradi ga ćupom zlata i pusti kući.
Dugo je odolijevao pitanjima žene i komšiluka: „Kakav je car?“, „Zašto te je toliko nagradio ?“… no, tajna ga je grizla i nije mu dala mira dugo vremena. Jednoga dana, ne mogavši više izdržati iskopa rupu u zemlju u koju tri puta izgovori:
„U cara Trajana kozije uši!
Nakon toga ode rasterećen. Prođe mnogo vremena a iz one rupe izraste zohva od koje su čobani napravili frule. Pa kad su zasvirali u njih, umjesto muzike krenuše riječi: U cara Trojana kozije uši…

Prije nekoliko godina ovčar Hazim Lović iz Dubočana nadomak Ključa pronašao je nešto neobično – rimsku bistu cara Trajana. Profesor historije i prvi kustos muzeja u Ključu Fadil Muslimović je utvrdio da je ova bista pronađena na starom rimskom putu koji je prolazio kroz Dubočane a spajao je glavni grad rimske provincije Ilirik – Salone (današnji Split) sa rudnicima u Splonumu i dalje išao prema Panoniji. No, to je bilo manje bitno.
Ono što je zaprepastilo mnoge koji su je vidjeli, jeste da je bista imperatora Trajana drukčija od svih koje postoje u Rimu. Naime, na ovoj figuri jasno su prikazane i velike kozije uši navrh glave, dok na mjestu na kojem bi trebale biti uši svakog normalnog čovjeka – nema ničega.

(Slavenka Polojac /aura.ba)