Kako je Selma E. (35) iz Travnika pet godina živjela sa srcem ledenim: Djetetu sam bila gora od maćehe

Kada sam na svijet donijela svoje, toliko čekano dijete, očima ga nisam mogla gledati. Postala sam santa leda, bez topline i majčinske ljubavi.

– Udala sam se mlada, a nakon što u prve dvije godine braka nisam uspjela zatrudniti, kreće moja mukotrpna borba za potomstvom. Sama ali i sa suprugom, obilazim raznorazne travare, bioenergičare, kristaloterapeute, zatim doktore, specijaliste za bračnu neplodnost, a na izmaku snaga i pred vratima bankrota – vidovnjake, hodže, gatare. Na tri neuspješne vantjelesne oplodnje potrošili smo oko 18. 000 maraka, i još desetak hiljada na nalaze, putovanja, vitaminske i druge terapije te bioenergičare, travare.

– Na rubu nervnog sloma zbog silnih neuspješnih pokušaja, te u predvorju bankrota, moja majka dolazi do iscjelitelja Amela koji joj otkriva da sam žrtva crne magije, da ću s njegovom pomoći ostati ubrzo trudna, te mu moram i lično, sa suprugom doći. Zbilja, njegove riječi su se ostvarile, ja sma ubrzo ostala trudna, ali sam na majčino upozorenje zaboravila – da trebam posjetiti čovjeka da se ta magija skine – započela je Selma priču.

Naša sagovornica nas je zamolila da sakrijemo njen identitet, jer, kako kaže, ne želi da joj suprug i djeca budu prozivani od sugrađana, od travničkih ‘besposličara’. Ona je, tvrdi, bila žrtva zlih ljudi. Oduzeli su joj ljubav prema tek rođenom djetetu koje je čekala duže od deset godina. Zar toliku ljubav, kao što je majčinska, dušmani mogu uništiti? – pita se ova žena. Nažalost, na svojoj koži je osjetila da je to moguće

– Kada sam na svijet donijela svoje, toliko čekano dijete, očima ga nisam mogla gledati. Postala sam santa leda, bez topline i majčinske ljubavi. Njegovim dolaskom na ovaj svijet došle su i nepoznate tegobe i hladnoća. Danas me srce boli kada se prisjetim toga. Znam satima sjediti i plakati od tuge i boli zbog propuštenih trenutaka ljubavi koje je moja bebica trebala. Ništa nisam bila bolja ni prema sebi, mužu, roditeljima. Zagledana u neku nepostojeću tačku, satima sam “hibernirala”.

 Košmari i crne misli

– Danas sam hvala Bogu dobro i oslobođena sihira, čiji sam rob bila godinama. Nadoknađujem ljudima oko sebe izgubljene trenutke – prisjeća se Selma.

Sa svakim novim prisjećanjem prošlosti, suze je teško zadržati.

– Pa ja sam se toliko radovala trudnoći. Živjela za dan kada ću to biće, dio sebe, držati u naručju i plakati od sreće dok ga gledam, blago milujem i ljubim. Nažalost, nakon porođaja ništa više nije bilo isto. Dijete, koje sam toliko željela, mi je postalo teret. Nerviralo me, nisam imala volje čak ni da ga nahranim. Srce mi je bilo kameno. Zatvorila sam se u sebe. Obuzeo me strah, depresija, nikog u blizini nisam mogla podnijeti.

Noću su me okupirale najcrnje misli. U trenucima nesanice molila sam posljednjim kutkom zdravog razuma Boga za pomoć. Listala svoj život i tražila neki grijeh zbog kojeg me stigla kazna. Bila sam sigurna da ničim nisam zaslužila ovako krutu kaznu Božiju. Postajala sam sve napetija. Liječnici su uglavnom bili zadovoljni mojim zdravljem, smatrali su me zdravom, propisivali sedative, savjetovali više odmora, šetnji, boravka u prirodi.

– A ja sam kopnila, iz dana u dan bila sve bolesnija. Na kraju sam završila kod neuropsihijatra. Na još više lijekova. U međuvremenu je moja majka preselila na onaj svijet, ali se otac sjetio njenih riječi, savjeta i priče o sihirima. Kroz glavu sam premetala ime čovjeka koji me već jednom izvukao sa dna, pomogao mi da se ostvarim kao majka. Nisam mogla. Nešto tamno mi se navuklo na glavu, zablokiralo me. Ni danas to nikome ne mogu objasniti. To je jedan veliki košmar.

A onda, listajući jednog dana Auru, pred Selminim se očima ukazalo lice i ime čovjeka koji joj je već pomogao.

Strina obnavljala magiju

– Odmah sam nazvala, posjetila ga s mužem.

– Na prvom tretmanu efendija Amel je odmah rekao da sam pod sihirima, da su se tek počeli bili skidati i da sam ga trebala posjetiti da se terapija završi do kraja. Ali, evo, danas, nakon što je Amel iz mene i muža izvukao i usmrtio džine, ja sam progledala. Prodisala. nadoknađujem sve izgubljene sate, dane…Danas je moje dijete najvoljenije dijete na svijetu, a donedavno, i ono me maćehom zvalo. Toliko sam loša bila.

– Uglavnom, ispostavit će se da nam je suprugova strina svo vrijeme obnavljala magiju, ne želeći da imamo djecu, jer ih ni ona nije imala. U dva navrata je nije uspjela obnoviti, jer je bila zadržana u bolnici na nekim ispitivanjima. Prvi put, kad je snaga džina počela da popušta, mati je otišla kod Amela, a ja ostala trudna. Drugi put, sa “strininim” odlaskom u bolnicu, ja sam u Auri, koju inače redovno čitam, prepoznala lice i ime svog spasitelja. Eto kako i koliko džini mogu blokirati vaš mozak, tijelo, um, misli…

 

 

Komentari

komentara