Amira G. iz Švedske živjela je kukavnim životom sve dok nije srela Ninu Zuko: Pretplaćena na patnje!

 Danas naša sagovornica ima 44 godine. Ponosna je majka troje djece, i živi u sretnom braku s istim onim čovjekom za kojeg se udala 1997. godine. Pitate se kako? Ni Amira nije mogla sanjati da će se išta promijeniti nabolje u njenom kukavnom životu no, promijenilo se sve.

– S nepunih 17 godina, prognana ratnim vihorom, zatekla sam se u Švedskoj kao izbjeglica sa bratom, snahom i njihovo dvoje djece. Roditelji su ostali u Bosni, mater da čuva ono malo zemlje i imovine, te polusrušenu kuću razbucanu gelerima, a otac da brani zemlju. Nejak. Neobučen i maltene goloruk, usprostavio se organiziranoj sili koja je jurišala na našu zemlju. Vijest da je poginuo zatekla me u prvoj, ali ne i posljednjoj svađi sa snahom – započinje Amira priču.

Rodom je iz okoline Sarajeva. Pohađala je srednju školu, našla i prvu simpatiju kad su je istrgl iz kreveta i rekli da mora bježati. U sred noći, misleći da će se već sutra vratiti u svoju kuću, dom je napustila samo sa školskim ruksakom na ramenima. A unutra, jedna majica, flaša vode i sendvič. Vratila se nije nikad.

– Mati je s nekim rodicama izbjegla u Goražde gdje je poginula od granate, samo nekoliko mjeseci nakon oca. Vijest o gubitku roditelja na jedan je poseban način zbližila mene i brata, što se nikako nije svidjelo njegovoj ženi, a mojoj snahi – prisjeća se Amira.

Posesivna snaha od Amire je napravila kućnu pomoćnicu, bebisiterku, čistačicu…

– Kad ne bi bilo sve po njenom, tukla me.

– Da te nisam dovela ovdje, bila bi mrtva kao i roditelji tvoji, meni duguješ život – vrištala je, ali uvijek kad smo bile same. Pred mužem, mojim bratom, izigravala je brižnu stariju sestru – prisjeća se Amira.

Iz robovlasničkog odnosa izašla je bijelog u brak pet godina kasnije.

– Srela sam ga u parku i kad mi je ponudio brak, objeručke sam prihvatila. No, nisam znala da bježeći iz jednog, ulazim u drugi pakao. Ali, tada mi je samo bitno bilo da pobjegnem od snahe grabežljivice i brata koji se nije dovoljno interesovao za mene da bi otkrio pravo suprugino lice. No, lice mog muža bilo je još gore. Šta sam proživjela patnje i terora s njim za proteklih 22 godine, to nijedan pisac ne bi uspio objediniti u roman. Ukratko – ne dao Bog nikome – priča Amira.

Iz pakla u pakao

Samo tri prva mjeseca, osjetila je malo sreće i rahatluka. Onda joj je muž našao posao, jedan, drugi, treći…pa je stigla beba, a s njom i suprugova porodica…

– Kad sam ostala trudna s prvim djetetom, otišli smo u Tuzlu, da obiđemo njegove. Trebali smo ostati 15-ak dana, i kući se vratiti u istom sastavu. No, pod izgovorom da će mi pomagati oko djeteta, sa nama su u Švedsku krenule njegova majka i dvije sestre. Od tada, muža sam viđala rijetko, a od njih nisam imala mira ni minutu. Za njima sam čistila, kuhala, spremala…to što sam trudna, nikoga nije zanimalo. Sestre su mu kući dolazile pred zoru, mrtve pijane.

– Pri tom, nalazile su mi mane, vrijeđale me, derale se na mene, psihički i fizički me maltretirale. Kad sam se mužu požalila, umjesto razumijevanja i podrške, dobila sam šamar. Prvi. Poslije, prestala sam ih brojati. Previše izmorena i slaba, bez igdje ikog svoga, napaćena, umorna, klonula dušom i brigom o djeci i kući te tuđim potrebama, venula sam i kopnila iz dana u dan. I pritom, sve bolesnija, ružnija i starija bila.

– I nekako sam mislila, proći će, ali nije. Nije to bio onaj isti čovjek kog sma srela u parku i mislila da će biti moj princ iz bajke koji će iz pakla odvesti u raj. On me samo preveo u još gori pakao – priča Amira.

Danas naša sagovornica ima 44 godine. Ponosna je majka troje djece, i živi u sretnom braku s istim onim čovjekom za kojeg se udala 1997. godine. Pitate se kako? Ni Amira nije mogla sanjati da će se išta promijeniti nabolje u njenom kukavnom životu no, promijenilo se sve.

Horor od života

– Prije nekoliko godina sam na svojoj odjeći našla zemlju, krv, grančice…te smotuljak s noktima i dlakama. Bile su tu i kosti od neke životinje. U glavi mi se odmah odvrtio sav moj horor od života. Magija je to! – prozujalo mi je kroz glavu.

Nina Zuko

– Nesmotrena, pronađen sadržaj sam pokazala mužu, a on me optužio da sam ja to sve donijela u kuću s namjerom da optužim njegovu familiju. I po ko zna koji put, dobila sam batine. Tad je otišao od kuće i nije se vratio narednih 18 dana. Komšinice su nam donosile hranu, da ne umremo od gladi. Iste te komšije su me uputile na Ninu Zuko.

– Znamo mi dobro kakve su sestre i mater od tvog muža, zlo neviđeno. Zovi Ninu, ona će ti pomoći – savjetovale su me komšinice.

– Nazvala sam Ninu, a ona je u kartama zaista vidjela da je moj muž od prvog dana braka sa mnom – potpao pod dejstvo magije koju su na njega sručile sestre i majka. Tako su ga držale na uzdi, lagodno živjele dok ih je on izdržavao. Nina je kontaktirala svoje saradnike iz Meke, oni su mi poslali terapiju, zaštitu. Od tada, moj muž je postao opet onaj divni čovjek kojeg sam srela u parku i kome sam se zaklela na vječnu ljubav. Eh, samo da sam ranije čula za Ninu, da ne propatim ovoliko godina ni za šta…

 

Komentari

komentara