Američki nacionalni parkova: Mjesta gdje lutaju armije mrtvih, a neoprezni gosti nestaju bez traga

Kada je Rej podigao pogled prema utvari, vojnik duh je iščezao u zraku, ali ono što je naobjašnjivo je da je iza sebe ostavio patrone za pušku. Kasnije je utvrđeno da su patrone bile originalne i da odgovaraju onima koje su se koristile za vrijeme Američkog građanskog rata. Drugi gosti parka su često prepričavali i o prikazi vojnika koji se trese na zemlji u velikim bolovima od rane koju je zadobio u borbi

Nacionalni parkovi Sjedinjenih Američkih Država naziv je za skupinu od pedeset i osam nacionalih parkova.  Preko tristo hiljada kvardatnih kilometara šume, planina, pustinja i očuvane divljine čine plodno tlo za svakakva neobična i bizarna dešavanja.

Iako ljudi uporno traže objašnjenja za ove slučajeve, do konkternog zaključka u većini slučajeva nikada nije došlo.  S obzrim da na ovim mjestima šetači nestaju bez traga, a čudovišna stvorenja vrebaju iz sjene drveća, sa sigurnošću se jedino može utvrditi da nijedna druga mjesta u sebi nemaju tako jezivu auru poput nacionalnih parkova.

 

 Šta luta Đavoljom Jazbinom?

Osmogodišnja Ketrin Van Als krenula je te 1946. godine sa porodicom na izlet u nacionalni park Đavolja Jazbina u Arksansasu. Djevojčica je nekako uspjela nestati iz vidokruga roditelja i izgubiti se u divljini.

Potraga je trajala šest dana kada je djevojčica konačno pronađena u pećini koja je bila udaljena četrdeset i osam kilometara od kampa, i to na mjestu 183 metra višim od mjesta sa kojeg je nestala. Ono što je zaprepastilo članove spasilačkog tima je činjenica da je djevojčica bila potpuno mirna kada su je pronašli. Spasiocaima se javila sa riječima „Tu sam“, i lagano išetala iz pećine.

Kako je osmogodišnja djevojčica obučena samo u kupaći kostim uspjela preći toliku udaljenost i bez ogrebotine dočekati spasioce i dalje je misterija. Mnogi su došli do zaključka da je djevojčicu nešto jurilo, pa je preplašena Ketrin odlutala iz logora. Iako ovdje vjerovatno nije riječ o legendarnom Bigfutu, neosporno je da nešto zlokobno luta divljinom Đavolje Jazbine.

Vojska duhova

Nacionalni vojni park Getisburg u Pensilvaniji bio je poprište jedne od najkrvavijih bitaka Američkog građanskog rata. Tokom tri dana brutalne borbe,  broj žrtava je narastao na 50.000, a potoci su bukvalno bili crveni od krvi.

Danas, svake godine se bilježi na stotine paranormalnih pojava, a mnogi tvrde da su vidjeli duhove u uniformama građanskog rata, kako nose neobično starinsko oružje. Zaljubljenik u američku istoriju i Američki građanski rat Rej Hok, želio je sa svojim prijateljima da oživi par scena iz legendarne bitke. Obukli su kostime, pripremili replike oružja i krenuli u „bitku“. Rej je ležao na zemlji sakriven u zaklonu jednog starog debla kada se  pred njim pojavila sablasna figura vojnika i pružila mu nekoliko patrona.

Kada je podigao pogled prema utvari, vojnik duh je iščezao u zraku, ali ono što je naobjašnjivo je da je iza sebe ostavio patrone za pušku. Kasnije je utvrđeno da su patrone bile originalne i da odgovaraju onima koje su se koristile za vrijeme Američkog građanskog rata. Drugi gosti parka su često prepričavali i o prikazi vojnika koji se trese na zemlji u velikim bolovima od rane koju je zadobio u borbi.

Iako ovi slučajevi vjerovatno imaju racionalna objašnjenja, i dalje ostaju neriješeni, pa zada ostaje nejasno da li ovim parkom zaista luta vojska mrtvih.

Nestali u Dolini smrti

Dolina smrti zaista je zaslužila takvo ime: Mrtvačev prolaz, Kanjon suhih kostiju, te Pogrebne planine, samo su neke od „zanmenitosti“ na koje ćete naići ako vas neka nesreća ili ludost nekada natjera na izlet na ovo mjesto. Sunce ovdje bukvalno prži, a može proći i cijela godina, a da ne padne ni kap kiše.

Upravo jednog takvog vrelog dana, tačnije u julu 1996., četvero Nijemaca je na ovom mjestu nestalo bez traga. U grupi su bili 34-godišnji Egbert Rikmus, njegova 27-godišnja djevojka Cornelia Meyer, Egbertov jedanaestogodišnji sin Georg Weber, i Cornelijin četvreogodišnji sin Max Meyer, svi iz Dresdena.  Posljednji trag im se gubi u malom napuštenom gradiću gdje su u knjizi za goste napsiali kako su „pošli kroz prolaz“, a rendžeri su zaključili da se vjerovatno radi o Mrtvačevom prolazu. Nakon što su propustili svoj let za povratak kući, vijest o njihovom nestanku je došla i do Interpola koji je podigao uzbunu i krenula je opsežna potraga.

Dvadeset i trećeg oktobra 1996., pronađen je napušteni kombi koji je pripadao Nijemcima, i imao je tri probušene gume. Novčanici, pasoši ili bilo kakvi lični dokumenti nikada nisu pronađeni, što je mnoge navelo da zaključe kako je skupina bila žrtva otmice.

Međutim, 2009. godine, u Dolini smrti su pronađene ljudske kosti, a vlasti su izjavile da je velika vjerovatnoća da posmrtni ostaci pripadaju nestalim Nijemcima. Iako je od pronalaska ovih tragova prošlo skoro deset godina, nikakve druge informacije nikada nisu dospjele do javnosti.

Kultisti u šumi

Nacionalni park Santa Fe u Novom Meksiku posljednih nekoliko mjeseci preplavljen je misterioznim drvenim strukturama koje se nasumično pojavljuju u šumi. Svaka struktura je napravljena od približno 1000 komada drveta, s visinom od šest metara.

Čuvari koji su zaduženi za osiguranje parka kažu da su veoma zabrinuti jer bi drvene strukture mogle izazvati požar, a svako ko bude uhvaćen u njihovoj izgradnji može očekivati novčanu kaznu od 5000 dolara ili zatvorsku kaznu od šest mjeseci.

Niko ne zna ko stoji iza njihove izgradnje i zašto, ali mnogi vjeruju da su ih sagradili članovi nekog misterioznog kulta.

Ko otima djecu u Zadimljenim Planinama?

Nacionalni park Smoky Mountans (Zadimljene Planine) prostire se na viže od 750 hiljada kvadratih kilometara duž granice Tenesija i Sjeverne Karoline. Mjesto je poznato po brojim slučajevima ljudi koji su bez traga nestali u gustim planinskim šumama, a možda najbizarniji slučaj se desio davne 1969. godine.

Šestogodišnji Denis Martin provodio je zabavan dan sa svojom porodicom u Zadimljenim planinama. Tokom šetnje planinskom stazom, Denis i njegovo troje braće odlučili su da se malo našale sa roditeljima, a plan je bio da se sakriju i sva četvorica iskoče pred njih kada budu prolazili putem. Denis je na sebi imao jarku crvenu majicu, pa su mu braća rekla da on sam ode na drugu stranu puta kako bi bio manje uočljiv.

Denis je poslušao, a kada su njegovi roditelji skrenuli iza malog zavoja na putu, ispred njih je skočilo samo troje braće. Denisu nije bilo ni traga. Braća su najprije pomislila da je Denis propustio svoj znak, pa su ga počeli dozivati. Jedini odgovor bio je eho njihovih glasova koji se prolamao između debelih stabala šume. Uspaničena porodica brzo je pozvala spasioce i krenula je opsežna potraga za šestogodišnjakom koja je trajala sedmicama, ali Denis iza sebe nije ostavio apsolutno nikakav trag.

Kasnije su se pojavile priče ljudi koji su govorili kako su u vidjeli malog dječaka kako luta šumom, dok su drugi tvrdili da su pronašli ostatke njegove odjeće. Uprkos tome, Denis nikada nije pronađen. Kako je vrijeme prolazilo, počele su kružiti priče kako je Denis bio žrtva otmice ili ga je zgrabila neka divlja životinja.

Do današnjeg dana, niko ne zna šta se tačno desilo Denisu, a vlasti su slučaj zatvorile vjerujući da je dječak mrtav.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!