Aleksandar Stojanović ima sto godina: ŽIVJEĆU JOŠ DUGO jer pijem čaj od „Gologuze“

Pomalo zaboravljeni terzija Aleksandar Stojanović iz Leskovca, iz Guckine familije, rodio se prije jednog vijeka, a rođendan ne slavi jer nema s kim – drugovi su davno pomrli, i supruga nije više među živima, a sin, unuk i unuke daleko od rodne kuće.

„Do prije mjesec dana mislio sam da ću stoti rođendan proslaviti gala, onako kako je nekada moja pokojna prelijepa supruga Olivera pravila matinea, ali sam se predomislio. Nemam s kim da slavim, to je prvo, drugo, veoma sam deprimiran jer sam prije dvadesetak dana opljačkan“, priča ova krepka starina u svojoj prostranoj u ukusno namještenoj kući od 160 kvadrata, punoj uspomena, u Ulici Miloša Obilića, nedaleko od centra grada.

Uspomene

Kuću sa prelijepim vrtom, Aleksandar održava sam. Po kući, kojoj nedostaje ženska ruka, se kreće lagano, ali sigurno. Ne izgleda kao stogodišnjak. Na prvi pogled mlađi je bar 15 godina. Prvo što nas je zanimalo to je recept za dugi život.

„Rad, rad i samo rad, ali i uredna ishrana. Nikada nisam pušio ni pio, ne volim tešku, masnu, hranu, ali mislim da mi je život produži čaj od trave „vodopije“, u narodu poznatije kao – golguza. Ima je svuda. Pijem je svaki dan bez šećera kao vodu, još iz mladićkih dana kada sam bolovao od žutice, na preporuku jedne žene iz Vrnjačke Banje“, objašnjava.

Sem što slabije čuje, gopspodin Aleksandar, a on se zaista ponaša i djeluje kao ona predratna gospoda, nema druge hronične bolesti.

„Zdrav sam, osjećam se fizički dobro i mislim da ću još dugo živjeti“, priča i smješka se, a potom šapatom dodaje: „Šalim se, naravno. O tome odlučuje onaj gore“, pokazuje palcem prema plafonu, odnosno, nebu.

Iako je u odličnoj fizičkoj kondiciji, psihički se osjeća loše, što je posljedica dugotrajnog samačkog života budući da mu je supruga preminula još 2005. godine.

„Sam sam, usamljen sam, loše se osjećam, nesrećan sam. Društvo mi samo ponekad pravi inženjer u penziji Karabegović, mnogo mlađi od mene. Ali to nije dovoljno. Lutam po ovim velikim sobama, po ovoj kući koju smo sa suprugom pravili šesdesetih godina prošloga vijeka, i, plačem“.

(aura.ba/jugmedia.rs)

 

Komentari

komentara