Ahmo Zonić i njegov sin Nermin, vlasnici posljednje kovačnice u Mrkonjić Gradu: Čuvene „vrcarke“ kose ni danas ne gube svoj sjaj majstorluka

Helem, naše rukotvorine su još 1569. godine dospjele u daleku Anadoliju i ko zna gdje još po bijelom dunjaluku, a čuvena „vrcarka“ kosa, koju je iskovala moja ruka, danas se nalazi u Zemaljskom muzeju  Bosne i Hercegovine – kaže  Ahmo Zorić

Ahmo Zorić: Tradicija porodice od 1569.godine

Ahmo Zorić: Tradicija porodice od 1569.godine

U stara, dobra vremena, u Mrkonjić Gradu odzvanjali su kovački čekići i nakovnji u tridesetak kovačnica, a danas je u pogonu samo kovačnica Ahme i njegovog sina Nermina Zonića. Porodica Zonić čuva tradiciju ovog starog zanata od 1569.godine. Vrijedni Vitalni starina Ahmo, majstor kovačkog zanata kakvog nema nadaleko, veli:

Nermin Zorić: Ima ko da naslijedi zanat

Nermin Zorić: Ima ko da naslijedi zanat

–  Za naše pretke i nas, njihove nasljednike, kovački zanat je bio i ostao  prepoznatljivi znak i najveća ljubav. Majstorluk smo prekalili na iskivanju čuvenih kosa „varcarki“, nazvanih po starom nazivu Mrkonjić Grada, Varcar Vakufu, ali i mnogih drugih kovanih predmeta vrhunske izrade.

Čuvene „vrcarke“

Stari dobri Ahmo se prisjeća vremena kada je Mrkonjić Grad odzvanjao od kovačkih čekića, a za njega je to bila i ostala najdraža muzika u kojoj uživa od malih nogu. Prisjeća se:

 Biba: Tajna kalenja

Biba: Tajna kalenja

– Bio sam golobradi dječačić, ali se dobro sjećam  kada me je babo poslao na tavan, rušili smo staru kuću pa je trebalo stare stvari snijeti. Preturajući stvari slučajno nađem neku kožu, na kojoj nešto piše, ali nije naš jezik. Nosili smo hodži da protumaći, ali nije znao, sve dok nismo kožu odnijeli u Sarajevo, gdje su stručnjaci pročitali kako je to bila narudžba za porodicu Zornić iz Anadolije i to iz 1569. godine.

Helem, i tamo su nam dospjele rukotvorine i ko zna gdje još sve nisu dospjele po bijelom dunjaluku, a neka znaju i oni koji ne znaju da je čuvena „vrcarka“ kosa, koju je iskovala moja ruka, danas se nalazi u Zemaljskom muzeju  Bosne i Hercegovine.

Tajna „kaljenja“

Dragan Lekić

Dragan Lekić

Starom, vrsnom majstoru kovačkog zanata u poslu pomažu, negov nasljednik Nermin (45), supruga Biba, kao i komšija Dragan Lekić, koji već petnaest godina „kuje svoju sreću“ zajedno sa Zonićima koje, kako reče, ne doživljava kao poslodavce već kao svoju porodicu.

Ahmina Biba, velika ljubav skoro kao u onoj pjesmi „Čudna jada od Mostara grada“, posebna je priča koja se vezuje za porodičnu tajnu izrade vrhunskih kovanih predmeta. Kroz dugu usku cijev, „lulu“, Biba „otpušta“ kal, a kako to ona dobro radi najbolju primjer su sve pohvale na račun nenadmašnih „vrcarki“.

A kako se pravi kal, e, to je tajna. Biba veli:

– Zna se da u kantu, među ostalim, idu vosak, jazavčije, medvjeđe salo, ali šta još, koliko i u kojoj afzi, e, o tome se ne govori, to se ne pita!

Nerminova djeca nasljednici

Iako je moderno vrijeme potisnulo ručne izrade kovina, Ahmo i njegov sin Nermin „ne beru brigu“. Rekoše kako će se uvijek nešto iskivati u kovačnicaama, a kako su oni nadaleko poznati kao majstori ne manjka narudžbi za kovane kose „varcarke“ i kovane ograde. Tražene su majstorke rukotvorine i u inostranstvu.

Ono što raduje pobornike za očuvanje starih zanata, kovačku višedecenijsku tradiciju porodice Zonić naslijediće Nerminova djeca.

(Mustafa SMAJLOVIĆ/Arhiv Aure)

Komentari

komentara