Adnan V. (46) iz Zenice: Nemam više rak prostate!

Piše: Prof. dr. Šuhreta Trobradović Seka (061/320-726)

 Kad sam sav očajan upitao ljekara da mi iskreno kaže ima li lijeka za moju bolest, odgovorio je: ”Da lijek postoji, da je izumljen, bila bi to veća revolucija od one koju je svojevremeno napravio Nikola Tesla. E pa, ja sam upoznao “Teslu”. Živi u Sarajevu…

– Susresti se sa šokantnom dijagnozom “rak prostate” za mene je značio susret sa smrću u roku od nekoliko mjeseci. Tim prije što ni ljekari nisu bili posebno raspoloženi kad sam postavljao pitanja o ishodu liječenja i efikasnim terapijama.

– To je bilo to – slegnuo sam ramenima i svima počeo pričati kako umirem. S nekima sam se i oprostio – ovim je riječima započeo svoju ispovijest za Auru Zeničanin Adnan V.

Prije dobijene dijagnoze, priča nam, mučio se s bolovima u leđima sedam mjeseci. Osim toga, mučili su ga napadi migrene, a kilogrami su se topili nevjerovatnom brzinom.

– Uradio sam brojne nalaze koji su pokazali da je sa kičmom sve u redu. A kad sam uvidio da me bolovi ne napuštaju, nego sve više obaraju u postelju, gotovo panično sam počeo obilaziti medicinske ustanove. Uz sve to pratili su me nagoni za učestalo i bolno mokrenje. Pojavila se i krv u urinu.

– Nedugo zatim, laboratorijski nalazi, ultrazvuk i biopsija su otkrili da imam karcinom prostate. Zakazana je operacija, ali zbog naglog širenja bolesti, predloženo je liječenje medikamentima.

– Pitao sam doktora: “Ima li mi lijeka”?.

– Odgovorio je “da ima, to bi bilo jednako revoluciji koju je svojevremeno Tesla izazvao svojim izumima”.

Bio sam uporan, pitao sam pa kakve mi lijekove onda daju. Rekao je da je to uobičajena medicinska procedura, sprječavanje širenja bolesti. Možda dva – tri mjeseca, najviše četiri – hladno je dodao.

– Uglavnom, bolest se ipak proširila putem krvi i limfe i na druge organe. Bio sam depresivan, uzbjegavao ljude. Ranom zorom ili kasno u mrak bih odlazio do kontejnera, čisteći kuću i bacajući svoje lične stvari. Nisam htio da nakon moje smrti, neko drugi to čini umjesto mene.

– Prestao sam i spavati, propušio se. Nisam jeo, samo pušio. Cigaru na cigaru. Nije mi upaljač trebao. Vrlo brzo sam bio mršaviji za 45 kilograma. Sad uviđam da sam umnogome sam doprinijeo, svom propadanju, ubrzanju bolesti. Što mi je bilo gore, tim više sam se nerazumno ponašao. Jednostavno sam se prepustio bolesti.

– A onda, bacajući svoje stvari i čisteći kuću, pronašao sam jednu knjigu iz medicine, na čijim je koricama pisalo: “Ako nisi spreman promijeniti način života, nema ti pomoći“. Autor izreke bio je Hipokrat.

– Nekako mi se to urezalo u svijest, učinilo me budnim, osviještenim. Shvatio sam da ubrzano hodim ka dnu i da nemam šta izgubiti ako se zaustaviom u tom propadanju i krenem u rikverc.

– Prvo što sam uradio bilo je smanjenje cigareta. S nekoliko kutija dnevno, ispušio bih tek koju. Umjesto kafe i alkohola, pio vodu, mlijeko, čajeve, domaće sokove. Okrenuo sam se prirodi, šetnjama, zdravijem načinu života. Jeo redovnije, brzo vraćao kilograme. Osjećao sam se bolje ali, bolest je i dalje bila tu. Ipak, vidjevši da mi može biti i bolje, tragao sam za rješenjem koje bi mi donijelo potpuno ozdravljenje. Ubrzo sam se našao u ordinaciji prof. dr. Šuhrete Seke Trobradović. Za nju sam čuo da je najbolja.

– Od prvog našeg susreta proteklo je sedam mjeseci. Živ sam i dalje. Trošim Eliksir sa Kavkaza, spavam sa Cedar pločom i uživam kao u najboljim godinama. Moja prostata je zdrava, simptomi su se povukli, kilogrami vratili. Kavkaski eliksir” je uistinu revolucionaran lijek.

error: Content is protected !!