7 dobrih načina da pobijedite perfekcionizam: KAKO DA NAUČITE DA CIJENITE SEBE!?

Kako bi izbjegli stres, uživali u sreći i redali pobjede, morate se osloboditi perfekcionizma. Evo kako…

Perfekcionizam ima dva aspekta. Prvi aspekt obuhvata tendanciju ka nerealistično visokim očekivanjima prema sebi, drugima i životu uopšte. Drugi aspekt obuhvata preveliku zaokupljenost sopstvenim “manama” i greškama koje se javljaju pri nekoj najčeše profesionalnoj aktivnosti. Postoji tendencija ka fokusiranju na ono što smatrate da je loše i negativno, dok se pozitivne karakteristike zanemaruju.

Perfekcionizam može biti posljedica niskog samopouzdanja. To je unutrašnja kritika na svaki vaš trud, koja vas ubjeđuje da ništa nikada neće biti dovoljno dobro. Može vas dovesti do stresa, iscrpljenosti i sagorijevanja. Svaki put kad vam vaš perfekcionizam poruči da je “trebalo” , da ste “morali”, da “niste smjeli” uraditi nešto na određen način, on vas “gura” u anksioznost. Što ste veći perfekcionista, više ćete se osjećati anksiozno.

Prevazilaženje perfekcionizma podrazumijeva suštinsko mjenjanje vašeg stava prema sebi i prema životu uopšte. Prikazaćemo neke smjernice koje vam mogu pomoći u tome.
Odustanite od ideje da vrijedite onoliko koliko ste postigli

Spolja vidljiva dostignuća predstavljaju način na koji društvo mjeri “vrijednost” i “socijalni status”. Ali da li treba dopustiti društvu da vrednuje vas kao osobu? To je vještački konstruisan sistem vrijednosti koji su vjerovatno i vaši roditelji prenijeli na vas. Suprotno tome, treba usvajati ideju da vi vrijedite samo zato što postojite kao i sva druga bića na ovoj planeti. Pokušajte da razvijate kod sebe težnju da vas ljudi prihvate zbog vas samih, a ne zato što ste nešto postigli.

Prepoznajte i prevaziđite perfekcionistički način razmišljanja
Perfekcionizam se menifestuje između ostalog kroz način na koji se vi obraćate sebi. Tri načina razmišljanja su karakteristika perfekcionističkog stava: “Treba/Moram razmiškjanje”, “Sve-ili-ništa razmišljanje” i “Pretjerana generalizacija”.

Primjeri za ova tri načina razmišljenja bi bili slijedeći: “Ja moram uraditi ovo kako treba.”, “Ne smijem praviti greške”; “Sve je ovo pogrešno” , “Ja ovo ne mogu uopšte uraditi kako treba”; “Ja uvijek uradim stvari nakaradno”, “Ja nikada neću moći da uradim ovo”.

Kada prepoznate ovakve rečenice u kojima se obično pojavljuju riječi kao što su moram, treba da, uvijek, nikad, sve, ništa potrebno ih je zamijeniti suprotnim rečenicama koje neće podržavati perfekcionizam. Te rečenice bi bile slijedeće: “Uradiću najbolje što mogu”, “U redu je praviti greške”; “Nije sve loše. Postoje neki dijelovi koji su dobri, a ne neki koji zahtijevaju dodatnu pažnju”, “Ako ovaj zadatak podijelim na dovoljno male korake, moći ću da ga obavim”; “Jednostavno nije tačno da ja otaljavam stvari. U ovom konkretnom slučaju, vratiću se i obaviti neophodne ispravke”, “Ako budem išao postepeno i ulagao trud, nakon nekog vremena postići ću ono što sam namjeravao da uradim”.

Nije lako odmah zamijeniti “perfekcionističke” rečenice odnosno misli novim racionalnijim mislima. Pravi put ka tome je prepoznati ih, uvidjeti da su pogrešne i postepeno ih izbacivati i uključivati nove.

Prestanite da preuveličavate značaj malih grešaka
Jedan od najproblematičnijih aspekata perfekcionizma je težnja ka fokusiranju na sitnim greškama. Perfekcionisti su skloni da budu veoma strogi prema sebi za malu, jednominutnu grešku kaja ima slabe ili nikakve posljedice.
Kad razmišljate o važnosti greškaka koje ste napravili danas, pokušajte da razmislite koliko će one biti važne za mjesec dana? Ili za godinu dana?
U 99.9 odsto slučaja, greške će biti zaboravljene u veoma kratkom vremenskom periodu. Nema pravog učenja bez grešaka ili zastoja. Ni jedan uspjeh nije nikada postignut bez mnogo padova na tom putu.

Fokusirajte se na pozitivne aspekte
Baveći se malim greškama, perfekcionisti imaju tendenciju da zanemare pozitivna postignuća. Oni selektivno ignorišu sve ono pozitivno što su učinili. Da bi se izborili sa ovom tendencijom, potrebno je da na kraju dana da zapišete ili rezimirate pozitivne stvari koji ste uradili ali samo pozitivne!

Čuvajte se veznika ALI u svojim rečenicama, on služi da bi umanjio pozitivne učinke. Na primjer, “Bio sam dobar na današnjem sastanku sa novim klijentom, ALI možda je trebalo da budem ubjedljiviji.” Naučite da tačku stavite prije svakog vašeg ALI.

Radite na postizanju ciljeva koji su realistični
Da li su vaši ciljevi realistični ili ste ih postavili suviše visoko? Da li očekujete i od drugih da dostignu ciljeve koje ste vi sebi postavili? Nekada je jako taško prepoznati previsoke ili ti perfekcionističke ciljeve. Ponekad treba provjeriti sa prijateljem ili terapeutom da li su ti ciljevi realno dostižni i da li je racionalno težiti njihovom ostvarenju.

Ako očekujete previše od sebe i generalno svijeta oko sebe, trebalo bi da oblikujete ciljeve tako da budu malo više u skladu sa ograničavajućim faktorima kao što su vrijeme, energija i vaši resursi. Vaš organizam nije mašina koja će neumitno raditi na postizanju nerealnih ciljeva, samo zato da bi vi dobili potvrdu da više vrijedite. Prihvatite sopstvena ograničenja jer je to jedini znak da volite i poštujete sebe.

Posvetite se ličnim uživanjima i rekreaciji
Perfekcionizam čini ljude rigidnim i takvim da su skloni da poriču sopstvene želje koje bi ih odvukle od postavljenih ciljeva. Ovakva tendencija vodi do smanjenja vitalnosti i kreativnosti. Zadovoljstvo, nalaženje užitka u životu, suprotno je ovoj tendenciji.

Da li sebe shavtate previše ozbiljno i ne dozvoljavate sebi da se zabavite, rekreirate, igrate i opustite? Probajte da odvojite vrijeme za relaksaciju, možete to početi tako što ćete svakog dana učiniti bar jednu stvar u kojoj ćete uživati.

Razvijte orijentaciju na proces
Kada obavljate neku sportsku aktivnost da li igrate da biste pobijedili ili da biste uživali u toj aktivnosti? Da li u životu generalno, “igrate” da biste pobijedili, ispitujete granice sopstvene izdržljivosti po svaku cijenu, ili uživate u svakom procesu koji obavljate tokom dana, nedjelje…?

Većina ljudi, pogotovo sa godinama, teže da iskoriste najbolje iz života, to najlakše postižu tako što vrijednost usmjeravaju na proces bavljenja nečim, a ne na sam produkt ili uspjeh. Ako se fokusirate na proces i uživate u njemu korak po korak ne misleći na krajnji rezultat i vaš učinak će biti mnogo kvalitetniji jer ćete se fokusirati na svaki dio toga što radite i nećete biti ometeni idejom o “velikom finalu”. (Mr Sanja Marjanović)

Komentari

komentara