Zašto prijatelji Sarajliju Ivu Miloložu (73) smatraju fenomenom? “Genijalac” koji “muzičku teku” nosi u glavi

Kao slabovidna osoba za četrdesetak godina “što radnog, što muzičkog staža” zapamtio je oko 1000 telefonskih brojeva, napisao i komponovao preko 400 pjesama, te komponovao stotinjak narodnih  kola

Ivo Miloloža je rođen prije 73 godine u Livnu, ali je u ranoj mladosti morao otići iz zavičaja kako bi se školovao kao slobovidno lice. Sudbina ga je dovela u Sarajevo, gdje je u školi za slabovidna i slijepa lica stekao diplomu telefoniste. Za sebe kaže da su učitelji i pedagozi brzo prepoznali njegov dar za muzikom, ne sluteći da će kasnije “plavokosi dječak” postati enciklopedija koja brzo pamti telefoneske brojeve, registruje boju glasa, kako  se spretno i lahko orjentiše u bilo kojem prostoru bez pomoći “bijelog” štapa i, nadasve, kako uspješno piše i komponuje pjesme. Kaže:

– Još u vrijeme mog boravka u Domu za slijepa i slabovidna lica u Nedžarićima,  moji vršnjaci su me smatrali “genijalcem” i prosto nisu mogli vjerovati da imam hendikep, jer, stekao su dojam kako vidim više i bolje od zdravih osoba i da mogu mnogo više učiniti za njih nego onima kojima je uskraćeno da vide. Zavoljeli su me, jer sam im bio drug i pomagao im u odlasku do škole i rješavanju težih školskih zadaća.

 San o harmonici

Svoj talenat prema muzici i komponovanju pjesama Ivo je razvio u kasnijim godinama, u periodu kada se počeo “formirati kao ličnost” Njegova priča nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Ispričao je:

– Kako nisam imao uslova da se školujem gdje želim, kao što mogu zdrave osobe, shvatio sam da najbolje mogu pomoći sebi ako naučim služati muziku i pisati tekstove makar i za svoju dušu. Ivo, radi ono što najbolje znaš i voliš, kazao sam sebi i počeo sam pratiti muzičke emisije, kontaktirao muzičke znalce među kojima je i Enisa Šojko, da bih formirao svoj put samostalnog umjetnika.

 

Drugi su požurili da kupe auto, a ja sam kupio harmoniku i tako se počeo ostvarivati moj san. Bilo gdje da sam zapjevao i zavirao, na radiju ili na nekoj priredbi, u oduševljenju ljudi su znali i zaplakati, a da mnogi nisu znali da sam gotovo slijepa osoba!

 “Dejino kolo” i “Slavenkov vez”

Vjerovali ili ne, ali naš susretljivi sagovornik za naš magazin otkrio je da je za četrdesetak godina “što radnog, što muzičkog staža” trajno zapamtio oko 1.000 telefonskih brojeva, napisao i komponovao preko 400 pjesama narodnog i zabavnog melosa, te komponovao stotinjak kola među kojima je dva posvetio sinovima, naslovivši ih: “Dejino kolo” i “Slavenkov vez”

Da bude još zanimljivije i uvjerljivije, ovaj telefonista, pjesnik i kompozitor, uz osmijeh zadovoljstva pojašnjava: –

Znam da mi neki neće povjerovati, ali ja sam, kao svojevrsni fenomen, napisao i komponovao i znatno više pjesama od pomenute cifre. Za razliku od nekih pjesnika i kompozitora ja sve  svoje pjesme i note pamtim i moja muzička teka sa orginalima pohranjena je u mojoj glavi.

 Pjesnik koji gleda dušom

Ja sam tekstopisac koji dušom gleda svijet oko sebe – reče na kraju razgovora naš sagovornik, da bi potom razvukao harmoniku i tiho zapjevušio jednu od ljubavnih pjesama koju je on napisao:

Da si sunce bil’ me ogrijala, da si oblak bil’ me natopila, da si zora zarudila, bil’ me probudila…”(Mustafa

SMAJLOVIĆ/aura.ba)

Komentari

komentara