Sudnji dan i njegovi predznaci (4): MANJAK VREMENA, A VIŠAK ŠKRTOSTI – NAJAVLJUJU KRAJ SVIJETA

U ovom serijalu donosimo neke od najzanimljivijih islamskih stavova i vjerovanja u Sudnji dan, te nabrajamo predznake Sudnjeg dana. Koristili smo, pored kur’anskih ajeta, i rukopise prof. dr. Fuad Sedića, Seada ef. Jasavića, Kenana Ćeme, Jusufa b. Abdullaha b. Jusufa el-Vabila… Mali predznaci Sudnjeg dana su se, izuzev malo njih, već dogodili

Povezani članci: MALI I VELIKI PREDZNACI SUDNJEG DANA

Jedan od predznaka Sudnjega dana kojeg je Muhammed s.a.w.s. nagovijestio jeste i “oslobođenje Bejtul-Makdisa” tj. današnjeg Jerusalima u Palestini. Koliko je oslobođenje Bejtul-Makdisa bilo bitno potvrđuje nam i činjenica da se halifa Omer r.a., lično zaputio ka Jerusalimu kako bi „oslobođenje Jerusalima“ proteklo pod njegovom pažnjom i kontrolom, utvrđujući i potpisujući sporazume sa stanovnicima tog grada, preuzimajući vlast nad gradom od jevreja i kršćana. Tada je sagrađena i džamija u Bejtul-Makdisu.

Mir i pravda u Palestini

Nakon što su Rimljani protjerali Jevreje iz Palestine, Jerusalim sa okolinom je bio napušten. Medutim, nakon što je rimski imperator Konstantin prihvatio kršćanstvo, (312), Jerusalim još jednom postaje centralni interes. Rimljanski kršćani su sagradili crkve u Jerusalimu i grad pretvorili u kršćanski grad. Palestina je postala rimljanska (bizantinska) teritorija sve do sedamnaestog vijeka, kada je na kratko postala dio perzijske imperije. Najzad Bizantinci su je povratili.

Glavni preokret u palestinskoj historiji predstavlja 637-8 godina kada je došla pod kontrolu muslimana. Taj događaj je donio mir i harmoniju Palestini u kojoj su prije toga vjekovima na sceni bili ratovi, izgnanstva, progonstva i masakri. Šta više, svaki put kada je mijenjana vlast u njoj, što je bilo frekventno, ona je bila svjedok novim brutalnostima. Pod muslimanskom vlašću njeni stanovnici, bez obzira na vjerovanja, su zajedno živjeli u miru i harmoniji.

Palestina je osvojena od strane drugog halife Omera ibn Al-Hattaba. Kada je on ušao u Jerusalim svim stanovnicima je pokazao značenje tolerancije, zrelosti i blagosti, bez obzira na vjeru koju su ispovijedali.

Vodeća britanska komentatorka religija, Karen Armstrong u svojoj knjizi Sveti Rat, ovako opisuje osvajanje Jerusalima od strane Omera, r.a.:

– Halifa Omer je u Jerusalim ušao na bijeloj kamili uz pratnju mirovnog sudije grada, grčkog patrijarha Sofronija. Halifa je odmah zamolio da ga odvedu do Mesdžidu-l-aksa i tamo je na mjestu Muhammedovog noćnog putovanja kleknuo moleći se Allahu. Patrijarh je to sa zebnjom posmatrao. Mislio je da taj čovjek mora biti isti onaj na kojeg je nagovijestio poslanik Danijel, rekavši da će ući u hram. To mora da je anti-krist koji će navijestiti posljednje Dane.

Svirepi krstaški ratovi

Omer je potom upitao za kršćanske svetinje i dok je bio u crkvi Svetog groba, nastupilo je vrijeme muslimanske molitve. Patrijarh ga je uljudno pozvao da obavi molitvu tu gdje se nalazi, ali Omer je isto tako uljudno to odbio.

– Ako bih se ja pomolio u crkvi, objašnjava on, muslimani bi to upamtili pa bi na tom mjestu sagradili džamiju što bi značilo da žele porušiti crkvu Svetog groba.

Umjesto toga Omer je otišao da se pomoli nedaleko, ali na dovoljnoj distanci od crkve. Nasuprot Svetog groba još postoji mala džamija koja je podignuta posvećena halifi Omeru.

Niz godina su kršćani koristili prostor porušenog jevrejskog hrama kao gradsku deponiju smeća. Halifa je vlastitim rukama pomagao muslimane u otklanjanju đubrišta i na tom mjestu su muslimani podigli dva svetilišta kako bi zasadili islam u trećem gradu po važnosti za islamski svijet – napisala je, između ostalog, Karen Armstrong.

Ukratko rečeno muslimani su donijeli civilizaciju u Jerusalim i u cijeloj Palestini. Umjesto držanja uvjerenja koje ne bi pokazivalo poštivanje prema svetim vrijednostima drugih ljudi, i umjesto ubijanja ljudi iz prostog razloga što slijede različitu vjeru, islamska pravda, tolerancija i moderna kultura je donijela mir i harmoniju u muslimanskom, kršćanskom i jevrejskom području i zajednici. Muslimani nisu nikada pribjegavali kampanjama nasilnog preobražaja. Nasuprot tome, kada su neki nemuslimani vidjeli da je islam istinita vjera u nju su slobodne volje prešli.

Taj mir i harmonija su trajali onoliko dugo koliko su muslimani upravljali tim područjem. Međutim, krajem jedanaestog stoljeća vanjske osvajačke vojske iz Evrope su ušle u to područje i svirepo i divlje, kako prije nije niko vidio, opljačkali civiliziranu zemlju Jerusalim. To su bili svima poznati krstaški ratovi i osvajaći.

Halifa Omer donio mir i pravdu

Halifa Omer nije htio veličati Jerusalimsku Stijenu na taj način što će klanjati namaz iza nje a da ona bude ispred njega, kao što je to mislio Ka'ab el-Ahbar, koji jeste bio primio islam, ali je ipak poticao iz jevrejskog naroda koji su veličali tu stijenu i smatrali je svojom kiblom.

Za razliku od kršćana, koji su od te stijene napravili deponiju smeća zbog toga što je to bila jevrejska kibla, uklonio je nečistoću i prljavštinu s nje, i počistio je lično svojim ogrtačom!

Velika škrtost

Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste i pojava velike škrtosti. Vrijeme će veoma brzo prolaziti, smanjit će se posao i na sve to će doći velika škrtost.
Muhamed a. s. je rekao:

– Stanja će postajati sve teža i teža, a to ljudima neće povećati ništa drugo do škrtost.

Škrtost islam zabranjuje, objašnjavajući da se zasigurno spasio onaj koji se sačuva škrtosti, kao što kaže Uzvišeni:

– A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, bit će ti koji će uspjeti. (At-Taqabun, 16)

Poslanik je još rekao:

– Čuvajte se nepravde, jer je nepravda veoma teška na Sudnjem danu, i čuvajte se škrtosti jer ona je uništila one koji su bili prije vas. Navela ih je na razna krvoprolića…

Komentari

komentara