PORODIČNI ODNOSI: Povjerenje je temelj u stvaranju jake i zdrave ličnosti

Piše: prof. Selim Ljuljanović

Život u povjerenju lakši je i jednostavniji za obje strane, ali je on prije svega važan za dijete, čija je ličnost u razvoju. Dijete koje ne osjeća da je prihvaćeno i da može imati povjerenje u roditelje, što god se dogodilo, najčešće će se razviti u nesigurnu i nestabilnu osobu, a biće nepovjerljivo i prema sadašnjim i budućim prijateljima, partnerima i društvu u cjelini

Povjerenje bi trebalo da bude ugrađeno u temelje svakog kvalitetnog odnosa, a u odnosu roditelj – dijete ono je nešto bez čega ništa neće da funkcioniše kako treba. Ipak, nažalost, praksa pokazuje da, uglavnom kada djeca zakorače u tinejdžersko doba, u prevelikom broju porodica nedostaje upravo povjerenja.

Dok su djeca mala, povjerenje je relativno jednostavna kategorija; stičemo ga zadovoljavanjem njegovih potreba kad je gladno, žedno, uplašeno, umorno ili kad traži utjehu. Kako raste, ono suptilnijim čulima počinje da procjenjuje prihvatamo li ga, procjenjuje i naša djela, te zaključuje da li može da nam vjeruje (iako to najčešće ne radi na svjesnom nivou).

Strog roditelj – opasnost za dijete

Starijoj djeci nije dovoljno zadovoljavanje elementarnih potreba za hranom, pićem i skloništem. Ona će imati povjerenje u osobe koje žele da im pomognu, kojima se ne događa često da ih povrijede i koje ih prihvataju. Gotovo svaki roditelj će reći da želi da pomogne svom djetetu, ali važno je prihvata li dijete postupke kao pomoć ili ih doživljava sasvim suprotno – recimo kao pritisak, napade, nametanja vlastite volje i opterećenje.

Po mom mišljenju najbitnije je da roditelj prati ponašanje djeteta i da nađe način kako može graditi povjerenje, ili ako je izgubljeno kako ga vratiti?  Ako u tome uspijemo onda smo na pravom putu kako postupiti u određenim situacijama.

Povjerenje ćemo graditi: pažljivošću i obazrivošću u komunikaciji sa djetetom, održavanjem datih obećanja, prihvatanjem djeteta onakvim kakvo jeste, pažnjom, poštenjem, izražavanjem brige, pružanjem topline i ljubavi, priznanjem vlastitih grešaka i njihovim ispravljanjem, te davanjem mogućnosti da se te greške isprave. Vrlo je važno saslušati dijete kada priča, izanalizirati njegove riječi razumno bez emocija, osjećati u sopstvenom organizmu svaku riječ i postupak, te tek tada reagirati sa pravim savjetom, dozvoliti mu iznošenje problema bez prekida i omalovažavanja, često izaći sa djetetom na ručak, večeru. Na takav način će vaše dijete osjetiti i uvidjeti da je poštovano i cijenjeno.

Povjerenje se uništava: neprihvatanje djeteta onakvim kakvo jeste, okrivljivanjem za svaku grešku, neprestanom kritikom, prosuđivanjem i vrednovanjem svega što mu se dešava i što uradi, napadima, vrijeđanjem kao riječima: ti ne možeš, ti nikada nećeš uspjeti, ti si nikakav, upoređivanje sa drugom djecom, nepoštivanjem, ismijavanjem, stalnim ispitivanjem, stalnim pridikama i konstantnim dijeljenjem savjeta.

Iz ovih, naoko jednostavnih i očitih primjera, vidljivo je da će autoritativan i strog roditelj lako izgubiti povjerenje djeteta svojim nepoštivanjem činjenice da i dijete ima mozak i da je u stanju da razmisli i odluči samo o dosta stvari. Čak i previše brižni roditelji takođe će lako izgubiti povjerenje, jer previše ispituju svaki djetetov postupak. Ono će takvo ponašanje protumačiti na njemu jedini logičan način – kao nedostatak povjerenja.

Povjerenje izgrađeno između roditelja i djeteta nije samo temelj jednostavnijem vaspitanju. Život u povjerenju lakši je i jednostavniji za obje strane, ali je on prije svega važan za dijete, čija je ličnost u razvoju. Dijete koje ne osjeća da je prihvaćeno i da može imati povjerenje u roditelje, što god se dogodilo, najčešće će se razviti u nesigurnu i nestabilnu osobu, a biće nepovjerljivo i prema sadašnjim i budućim prijateljima, partnerima i društvu u cjelini.

Naravno, moguće je da djetetu odobrite izlazak i da ono već prvi put napravi neki cirkus: napije se, ne dođe u dogovoreno vrijeme ili uopće se ne javi, tako da će vam donijeti neprespavanu noć… Međutim, trebamo znati da je povjerenje obostrana kategorija i jaka odgovornost. Zato se u metode izgrađivanja povjerenja ubraja i prihvatanje grešaka, te način na koji ćete dozvoliti da je dijete ispravi.

Strah uzročnik nepovjerenja

Mnogi će roditelji reći da je sve to uredu, ako se ne dogodi ništa strašno. Međutim, oni se stalno plaše droge, kocke, silovanja i drugih stravičnih scenarija koje se mogu desiti. Mnoge te stravične situacije su moguće, ali statistički nisu naročito vjerovatne. To već spada u domen – jeste li dežurni pesimista ili dežurni optimista! Život se može graditi na zamišljanju najgorih scenarija, ali to se nikada nije pokazalo naročito dobrom, ni uspješnom strategijom, posebno kada su djeca u pitanju. Vi, zapravo, uopće nemate pravo da svoje strahove i pesimizam prenesete na dijete.

Sve ovo je svakako lakše izgovoriti nego realizovati, ali većina roditelja nije svjesna da će zabrane, napadi i kazne zbog straha od loših scenarija samo povećati šanse za njihovo ostvarenje. Ako se vašem, iako punoljetnom, ali još relativno nezrelom djetetu dogodi da autom ode napolje i popije, puno je veća vjerovatnoća da će to od vas htjeti da sakrije zbog straha. Tada će sjesti za upravljač u takvom stanju. Ako pak imate izgrađeno međusobno povjerenje, ono će znati da vas može nazvati i da ćete doći po njega, bez obzira na to što vam možda neće biti drago i što ćete drugog dana o tome razgovarati (često je ključno na koji način vodite razgovore o djetetovim greškama).

Djevojka koju društvo ili dečko ostave na cjedilu usred noći, bez obzira koliko je sati, u kakvom je stanju i gdje se nalazila, radije će nazvati roditelje nego da se u gluho doba noći sama vraća kuci. Klinci neće tek tako ukrasti roditeljima novac i pobjeći od kuće zbog krađe ako postoji povjerenje… Ovakvih je primjera mnogo. Roditelji u čijim je porodicama prisutno skrivanje i laž, najčešće nisu svjesni da je glavni uzrok tome nedostatak povjerenja. Oni će najčešće reći kako u tom dijelu života svoje djece ništa nisu slutili. Ništa čudno, jer ih djeca doživljavaju kao strance i izvor straha, a ne kao partnere.

Većini roditelja teško je u prelomnom trenutku da shvate kako su djeca, možda, još nedovoljno zrela i neodgovorna, te su kao takva sebi ponekad najveća prijetnja. A zaštititi ih od svega i pomoći im možemo samo ako im postepeno dajemo sve više odgovornosti i povjerenja, te sve više poštujemo njihove odluke, postupke i sudove.

Savjeti za djecu

Neki savjeti djeci kako da privole roditelje i dobiju njihovo povjerenje. Možete biti nezadovoljni uspjehom i boravkom u školi, lošim uslovima življenja, nerazumijevanjem nekog od roditelja, lošim odnosima s drugovima, problemima u ljubavi. Taj i takav život bi mogao biti bolji i ljepši ako se budete pridržavali ovih savjeta:

Kad ne biste mislili samo kako da se što prije izgubite iz kuće.

Kad bi se roditeljima ponudila bilo kakva pomoć u obavljanju poslova za kuću, otišlo do prodavnice po hljeb, bacilo smeće, kupile novine…

Kad se ne bi svaki započeti razgovor shvatao kao gušenje sopstvene ličnosti i zanovijetanje matorih.

Kad biste saslušali roditelje i na miran način iznijeli svoje poglede o tačkama dnevnog reda.

Kad ne biste svaki argument roditelja shvatili kao atak na slobodu mlade ličnosti.

Kad biste predložili roditeljima da negdje zajedno izađete i provedete dio slobodnog vremena: šetnja, posjeta zoo-vrtu, bioskop, pozorište, večera…

Kad biste više uvažavali roditelje, ako ni zbog čega drugog a ono zbog većeg životnog iskustva.

Kad biste malo popustili u svojim zahtjevima uvažavajući razloge roditelja. Tako bi bili svi zadovoljniji.

Kad biste iskazali malo više ljubavi i želje da se u povjerenju – ispričate s majkom ili ocem o nekom pitanju koje vas tišti i muči.

 

 

Komentari

komentara