“Kapija saznanja” šejh hadži Mustafe Čajlakovića: Tolika nam je vjera data da Zemaljsku kuglu možemo dovama obrnuti

Derviši su ljudi zakiri, koji se ne odvajaju od zikra. Oni dobivaju razna iskušenja. Za jedne smo jako dobri a za druge jako loši. Neki nas miješaju sa vehabijama te govre: pusti bolan, kakav zikr. Svim silama nastoje reći kako se i u kući može zikriti. Može, ali upravo halka čini jedno jedinstvo, jedan džemat

Rad i djelo šejha rifaisko-alvetijskog tarikata,hadži Mustafe Čajlakovića iz Zenice svima su dobro poznati kako u BiH, tako i van njenih granica. Autor je velikog broja knjiga od kojih je “Kapija saznanja” među popularnijim. Voljen je i poštovan kod svih onih koji su imali priliku da se upoznaju sa njim, ili čak samo rukuju. Spada u red onih derviša koji su ponosni na Bosnu i čine sve kako bi u njoj vladali mir i blagostanje… Inače, istraživači, kada je BiH u pitanju, se slažu u jednom, da su derviši svojom individualnom snagom, autoritetom ali i jakim kolektivom dali neizmjerljiv doprinos razvoju svih bosansko-hercegovačkih čaršija.

Mjesta smiraja

Derviši Bosne više nego i jedan drugi tip njezinog stanovništva ili staleža čuvaju tzv. obrazac Bosne. Oni su doprinosili njezinoj islamizaciji, bili misionari vjere, nosioci znanosti i duha, od gradske sredine do zabitih sela. To su ostali i danas, a u njihovim redovima šejh je neprikosnoveni autoritet. Isti slučaj je i sa šejhom hadži Mustafom Čajlakovićem o čemu svjedoči sve veći broj njegovih učenika, te tekija i zikrova… Imaju mnogo problema, ali se hrabro nose sa njima i u borbi su istrajni.
Njegove, šejh Čajlakovićeve ruke i djela, kao i njegovih vrijednih učenika prisutne su diljem BiH. Nedavno su završili gradnju tekije u Jošanici, koja je u funkciji, ali zvanično otvaranje još uvijek nije bilo. Potom tekije i zikrovi u Zvorniku, Kladnju, Živinicama…

–    Trenutno držimo zikr u 14 tekija diljem BiH. A ako Bog da, bit će ih još i više. Zamki ima puno, ali tako mi Allaha spletkarima njihovi naumi neće uspjeti, makar nas ostao samo jedan. Tekije su mjesto duhovnosti, smiraja… Mnogi mladi ljudi su pronašli tu svoj spas, mnogi narkomani su se izliječili njenim mirom od svoje ovisnosti… Oživjeli smo mnoga dovišta koja su znamenita, a bila su zamrla. Oživili smo u Tuzli dovište Avdibašiće, zatim Djevojačku pećinu, dovište Rašlja koje je 750 godina staro, i još ćemo ih oživjeti – govori šejh Čajlaković.

Snaga u jedinstvu

Šejh Čajlaković je zadovoljan postignutim, ali i svjestan da je pred njima još mnogo borbe. Svojih ljudi, sljedbenika rifaijskog tarikata, te simpatizera i učenika ima u cijelom svijetu. Ne postoji zemlja u kojoj ih nema barem deset, a kako ih pridobija u svoje redove najbolje će ilustrirati njegove riječi.

–    Uz ramazan mi je došao čovjek iz Austrije. Bio je na margini, nije znao ni kuda bi ni šta bi. Pobili mu sve. Nudili mu poslije toga svašta. I, jadni čovjek, izgubljen, dođe u tekiju da noći pet noći i vidi aktivnosti. Ostao je zadivljen, odmah je pristupio kao muhib. Rekao je da otkako je rođen nije mu bilo tako lijepo kao u tekiji… Takvih ima mnogo. Dođu samo da vide, a onda ostanu. Kod nas pronađu sebe – govori šejh Čajlaković ne krijući zadovoljstvo.

Prema mnogim kazivanjma derviši su, osim pomenutog i odabrani ljudi, u običnom narodu poznati kao moćni i svemogući. Šejh Mustafa Čajlaković ima malo drugačije tumačenje.

–    Svemogući nisu, jer je to samo Bog. To su ljudi zakiri, koji se ne odvajaju od zikra. Oni dobivaju razna iskušenja. Za jedne smo jako dobri; za druge jako loši. Neki nas miješaju sa vehabijama te govore pusti bolan kakav zikr. Svim silama nastoje reći kako se i u kući može zikriti. Može, ali upravo halka čini jedno jedinstvo, jedan džemat. Mi se moramo i dogovarati, da vidimo ko je bolestan, zašto nije došao na zikr, možemo li mu pomoći… To sve čini jedan veliki džemat, a ne samo da uđeš u džamiju i obaviš molitvu, a da pod abdestom snuješ zlo drugima, ili ogovaraš drugog šejha da bi ga uništio. Naša snaga je upravo u jedinstvu, masi i slušanju. A nama kolika je vjera data zemaljsku kuglu dovama možemo obrnuti – reći će šejh Čajlaković.

Metak u srcu

“Allah čuva i brine o svojim dobrim robovima” – izustit će mnogi pri pomenu imena hadži šejha Mustafe Čajlakovića, i to ne bez razoga.  Od 1992. godine u svome srcu nosi metak. Ljudi, kojima je to poznato, u tome vide neki znak od Boga te šejha svrstavaju u evlije. A on, o tome skromno zbori.

–    Prema riječima doktora iz Zagreba ja nisam živ, ne mogu biti živ. Kada sam pogođen, te sada već davne godine, iz mrtvih me vratio jedan doktor iz Zenice, operirao me i vratio u život. Kad je on ušao u salu ja sam već bio mrtav. Metak je se fiksirao u vršku srćanog mišića, u piramidi… Kad se fiksirao srce je udahlo i samo nastavilo rad i Allahovom voljom kuca i danas s metkom u sebi. Ja sam se s tim pomirio. Meni ništa neći biti što meni Allah nije odredio već u utrobi majke – moj život, nafaku, kad i u kojoj zemlji ću preseliti. Oko srca nemam bolova, samo malaksalost. Oko srca mi je vruće. Kad stavim ruku tu gdje je metak, kao da sam je stavio na vrelu platu, posebno kada vrijeme malo prevrne. Za metak u mome srcu ne treba da bude brige, imamo mi drugih i većih briga – uz skroman izraz lica prokomentirao je šejh Čajlaković.
 
(aura.ba)

Komentari

komentara