Amra S. (36) iz okoline Sarajeva: Demoni su od mene napravili hipohondra teške kategorije!

Aljo Harić: 061 805 827

Kad bih vidjela ili čula da neko kihne, bježala bih kilometrima daleko, strepeći da se ne zarazim. Te moje paranoje razbolile su mi i roditelje. Postala sam žena “olovnih” nogu, poluluda i nemoćna…

– Sve negdje do svoje tridesete godine, život mi je bio skoro pa savršen. Fakultet, zaposlenje, par lijepih ljubavnih veza, izobilje novca i zdravlja. A onda su u roku od tri mjeseca ocu dijagnosticirali rak pluća, a majci rak dojke. U strahu da ću ostati bez njih, preplašena da ostanem sama na svijetu bez ljudi koji su mi sve pružili, razbolih se i ja – započinje svoju priču Amra.

Dodaje da, kako se kolo nesreće zavrtilo, stati nije umjelo ni htjelo.

– Život kao da je odlučio sve nadoknaditi, bacajući mi pod noge klipove i sve veće prepreke.

Patološki strah od smrti!

– Roditelji su na sreću ozdravili ali ja sebi nisam mogla doći. Postala sam hipohondar teške kategorije. Čuvajući zdravlje, štetila sam mu. Izbjegavala sam ljude koji puše i zadimljene prostorije. Pazila šta jedem, manijakalno vježbala. Osamljivala se. U meni su svakim danom sve više bujale tuga i nemoć. Plakala sam kao dijete gotovo danonoćno.

– Tokom dugih, besanih noći, uhvatila bih se kako sjedim i tupo zurim u prazno. S vremenom, počela sam se, poput umobolnog čovjeka klatiti na mjestu. Tako sam se ponašala i pred drugima, na poslu. Krenuše priče i došaptavanja, Amra luda, skrenula…

– I sama sam se pitala šta se sa mnom dešava. Odjednom, u meni se javio patološki strah od smrti. Kako sam samo blijeda i žuta, zašto su mi oči ovako vodenaste, zbog čega mi ruke drhte. Ako bih ugledala nekoga ko makar samo kiše, panično sam bježala, da ne bih pokupila virozu. Pretvarala sam se u ženu “olovnih” nogu, poluludu i nemoćnu.

Desetine specijalističkih pretraga

– Kad sam osjetila bol u prsima, odlučih krenuti ljekarima. Za šest mjeseci obavila sam na desetine specijalističkih pretraga. Nije pronađen niti jedan trag fizičke bolesti. Krenula sam i na put ka psihijatrima. To je sve zbog bolesnih roditelja – objasniše mi.

– No, to objašnjenje nije spriječilo strašne napade panike koji su uslijedili. Postadoh ruina, nesposobna za život. Dane i noći sam provodila u zamračenim prostorijama, sama, pijući antidepresive. Trajalo je to dugo. Godine života izgubljene. Posao, prijatelji, ljubav – sve je nestalo.

– Pomoć sam, sticajem sretnih okolnosti, pronašla kod iscjelitelja Alje Harića. Prije njega, obišla sam i druge. Saljevanje strava, čajevi, zapisi…svašta sam prošla. Strah je ostajao isti ili se pojačavao.

– A onda, konačno neko ko me razumio bolje i od psihologa, psihijatara…Taj divni, brižni čovjek zavirio je u moju dušu, pronašao strah od smrti zbog bolesti roditelja, zatim demone koji su iskoristili taj moj strah uselivši se u mene. Aljini tretmani su učinili da tegobe, jedna po jedna, napuste moje tijelo i um. Čudna je ta pomoć bila, ugodna. Plkala sma ali mi plač nije smetao, osjećala sam kako iz mene istječe negativna energija. tresla sam se, povraćala, čupala kosu ali, sve sa smijehom. Sve mi je to Aljo najavio i sve se tako i odigralo. Imala sam osjećaj kao da se pročišćavam od glave do pete.

– Zahvaljujući njemu, opet sam ona stara. Žao mi je samo izgubljenih godina i činjenice da nisam prije potražila pomoć u alternativnoj medicini. Sad jako cijenim život, smijem se, ne dam ničemu da me slomi ni dan pokvari. Ne želim nikad više biti plodno tlo za demone i utvare. Ne želim život prespavati uljuljkana u lažnu sigurnost tableta…

Kontakt Alje Harića: 061/805-827

Komentari

komentara